Štrajk u vreme plaže
Спектакуларна панорама португалске престонице: Лисабон
Od našeg specijalnog izveštača
Lisabon – Prvi generalni štrajk usred leta je uspeo, rekli su ponosno sindikalisti. Strancu u Lisabonu ništa nije govorilo da su ljudi nezadovoljni, da je u toku bilo kakav protest, a kamoli generalni štrajk. Gradski autobusi nisu radili, metro jako proređeno, ali tramvaji kloparaju uzbrdo i nizbrdo po uskim kolovozima, po istom onom redu vožnje koji je uspostavljen još pre sto godina.
Nekoliko kilometara dalje od lisabonskog centra, tamo gde se široki plavi Težo uliva u okean i na samoj ivici evropskog kopna, peščane plaže su prepune. Ljudi su došli kolima, zbijeni kao sardine. Praćakaju se u talasastom plićaku, ali „štrajkuju” kad treba da urone u ledeni Atlantik.
Udovica Žozea Saramaga, jedinog Nobelovog laureata za književnost na portugalskom jeziku, Pilar del Rio, pokušala je dan kasnije da mi objasni zašto je u vreme generalnog štrajka, sve izgledalo kao da je normalan letnji dan.
„Portugalci su civilizovani, mirni ljudi. Oni sa puno poštovanja traže od vlade da promeni politiku ili da ode, a ako sve to ne bude išlo mirnim putem, uvek ima vremena za revoluciju”, kaže direktorka fondacije Saramago smeštenoj u kući staroj četiri veka, ispred koje je pod hladom masline zakopan pepeo portugalskog pisca.
Pilar del Rio je bila u pravu. Nije prošlo ni tri dana od štrajka, a cela Evropa je počela da se trese zbog političke krize u Portugaliji.
Ministar finansija i ministar spoljnih poslova podneli su ostavku, zbog neslaganja sa politikom rigorozne štednje. Vlada se zaljuljala u najposlušnijoj članici EU, koja primerno, bez masovnog nasilja sprovodi gorke recepte štednje propisane u Briselu i Berlinu.
Crnokosa Lus Marija, posle četrnaest godina u Portugalu, sprema se da se sa porodicom vrati u rodni Ekvador. Žao joj je zbog dvanaestogodišnje kćerke koja je rođena u Lisabonu i oseća se kao Portugalka.
Lus Mariju srećemo za jednim od njenih tri radnih mesta – za tezgom na Pijaci lopova gde za male pare prodaje rukotvorine iz Latinske Amerike i tunike iz Indije. Ovo je inače čuvena lisabonska buvlja pijaca na kojoj se može naći, kao i na pijacama u drugim gradovima sveta, sve i svašta – stari gramofoni, novi diskovi, tanjiri, keramičke pločice, bluze, šeširi.
„U Ekvadoru je sada dobro, kao što je bilo u Portugaliji kada smo mi došli. A sa portugalskim rezidencijalnom kartom, verujem da ćemo lakše preći u Brazil gde ima posla i dobro se zarađuje”, kaže Lus Marija.
Uz Latinoamerikance koji se masovno vraćaju kućama u trenutno prosperitetniji Novi svet, u emigraciju odlaze i Portugalci.
Za poslednje dve godine iz zemlje je u potrazi za poslom otišlo 200.000 ljudi mahom mladih stručnjaka koji su zbog istog jezičkog područja dobro došli u Brazilu, na primer. Prema podacima centralne portugalske banke doznake iz inostranstva povećale su se u 2012. u odnosu na prethodnu za deset odsto, i dostigle 2 i po milijarde evra.
Ali u isto vreme oni koji su stekli bogatstvo u nekadašnjem Trećem svetu, Angoli i Brazilu, vole da kupe luksuzne nekretnine u Lisabonu i njegovoj okolini.
„Ovde je sigurnije, nema nasilja, zakoni se ne menjaju svako malo, a stanovi i kuće su mnogo jeftiniji nego u Brazilu”, kaže Silvija Kaetano, vlasnica dve velike fabrike lampi u Braziliji i Lisabonu.
Sve je nekako obrnuto nego što je to istorija zacrtala. Spektakularnu panoramu portugalske prestonice krasi i velika silueta Isusa Hrista, ista kao ona koja stoji na brdu Korkovado u Rio de Žaneiru, samo znatno manja. Tu je i most koji je podignut po ugledu na Golden bridž u San Fransisku sa svojim prepoznatljivim lukovima.
Nekada su se odavde sa ušća Teža u Atlantik moreplovci otiskivali u osvajanje nepoznatog sveta. Sada su nekadašnje kolonije prestigle svog kolonizatora.
Ipak, lepo je živeti u Lisabonu. Na ulicama pod vedrim nebom peku se lisabonske ribice. Sardina je već desetak godina zaštitni znak Portugalije. Uz nju se pije pivo i brazilski koktel od limuna, šećera i rakije od šećerne trske i sluša fado ili samba svejedno.
Kada je Brazil u finalu Kupa federacije dao go (prvi, drugi i treći) protiv Španije, Lisabonom se prolomilo gromoglasno oduševljenje. Stekao se utisak da ste usred Rija, na Marakani, gde se i igrala ova utakmica.