Rajski vrt na bačkom černozemu

Vrbas – Na izlazu iz Ravnog Sela kod Vrbasa, u pravcu Despotova, pokraj puta se nalazi bajkovit prizor. Prostrano ograđeno travnato dvorište od oko pola hektara, sa više do 300 biljnih vrsta – cveća, ukrasnog šiblja, žbunastog drveća, sadnica četinara, lišćara… Usred tog rajskog vrta ušuškana je i nova, tipično ravničarska kuća, prizemljuša s tremom, projektovana u „salašarskom” stilu. Posebnu draž ovom remek-delu pejzažne arhitekture daje jezerce, u kamenu, sa tridesetak vrsta riba i raznovrsnih vodenih biljaka, među kojima je i nekoliko izuzetno retkih primeraka.

To je svojevrsna zadužbina Vladimira Stepanova, univerzalnog neimara, slikara i estete, ekologa, humaniste, sportiste, posvećenog negovanju kulture zdravog življenja. Pre nego što je osmislio ovaj ambijent, kako kaže „sliku bez rama”, za koju mu je kao platno poslužio deo panonske ravnice, pažnju je privukao kao graditelj i vlasnik monumentalne vetrenjače. I ona je u Ravnom Selu, i to na nekadašnjoj deponiji smeća, čiji je okoliš oplemenio svojevrsnom botaničkom baštom. Želeo je, veli, da tako u vojvođansku ravnicu prenese deo karakterističnog pejzaža Holandije, u kojoj je dugo živeo i radio. U tom svom malom carstvu romantike godinama je dočekivao turističke ekskurzije, prijatelje iz sveta umetnosti, ljubitelje prirode, a u povelikoj knjizi utisaka najčešće ponavljana konstatacija je: „Čarobnost i za oko i za dušu”. Uloga „kustosa”, veli, oduzimala mu je dosta vremena, više pažnje posvećivao je gostima, nego svojoj velikoj pasiji – likovnoj umetnosti, pa je, istina teška srca, prodao taj svojevrsni park „s dušom Zemlje lala i postojbine Don Kihota”.

– Višegodišnji boravak u Holandiji i druženje sa tamošnjim svetom probudio je u meni osećaj uživanja u cveću i zelenilu, prirodi i tradicionalnoj arhitekturi. Tamo sam usavršavao i slikarstvo, kojim sam počeo da se bavim još u ranoj mladosti, pa stečena iskustva, evo, sada primenjujem i u rodnom selu. Žao mi je što sam morao da otuđim vetrenjaču, koja je sa uređenim vrtom i danas svojevrsna atrakcija, mada već poprilično zapuštena. Ali, moj stvaralački duh nije mirovao, pa sam se ponovo prihvatio graditeljskog posla, s namerom da napravim nešto nesvakidašnje u ovom kraju, prostor za uživanje i umetnički rad, a drugima da uputim poruku da se vraćaju prirodi – objašnjava Vladimir Stepanov porive zbog kojih se upušta u ovakve poduhvate, i nagoveštava da će na mestu jedne stare i oronule građevine podići novu, pod čijim će se krovom naći i likovna galerija s kolekcijom starina.

S istom pažnjom i preciznošću, Vladimir svakodnevno održava ovu oazu zdravlja i lepote, baš kao i kada se prepušta čarima umetničkog stvaralaštva, slikajući u ateljeu u potkrovlju svoje nove kuće. U minulih desetak godina stvorio je, ističe, više od 1.500 slika, akvarela i ulja na platnu, od kojih su mnoge u likovnim galerijama, stanovima njegovih prijatelja i rodbine, ili se nalaze u privatnim kolekcijama širom Srbije, pa i u inostranstvu. Stepanov, inače član „Ateljea 05” u Vrbasu, imao je pedesetak samostalnih i grupnih izložbi, nagrađivan je i na međunarodnim smotrama likovnog stvaralaštva, ali – podvlači – najviše je ponosan na svoje „cvetno i miomirisno delo velikog formata”, pod vedrim nebom, na parčetu izdašnog bačkog černozema.