(Ne)zaštićeni novinari

27. 05. 2007. 18:03

УНС за националне пензије, НУНС против: Надежда Гаће и Нино Брајовић

Jedan predlog, potekao iz UNS-a, da i zaslužni novinari dobiju nacionalnu penziju, ni u samoj branši nije naišao na opšte odobravanje, a na površinu je izbacio sve ono sa čim "sedma sila" već godinama, blaćena i osporavana, ne može da se izbori.

Nino Brajović, predsednik UNS-a kaže da dogovor o nacionalnim penzijama ide teško, jer su za NUNS sporni kriterijumi. To ide teško jer je novinarstvo javni posao u kome ima mnogo sujete i gordosti. "Novinarstvo je zanat, ali i neka vrsta umetnosti, pa bi jedan broj novinara na ovaj način mogao imati društveno priznanje. Nacionalne penzije nisu suštinsko pitanje, ali je to verifikovanje životnog projekta. Dobitnici nagrada za životno delo bi možda mogli konkurisati za nacionalnu penziju, ali ne po automatizmu. Istina je da su neki novinari bili društveno-politički radnici, i da su neki to i danas, pa javnost o njima zauzima mišljenje. Ali nije dobar ni svaki novinar koji kritikuje vlast, mada novinar mora da bude kritički deo javnosti da bi bio novinar."

Ko bi u našim uslovima određivao ko će dobiti nacionalnu penziju, pita se Nadežda Gaće, predsednica NUNS-a. "Da li bi to bio neko s kim sediš u kafani ili neko ko je blizak vlasti. Na Zapadu se dobija nagrada za životno delo, ali ne i nacionalna penzija ili beneficirani radni staž. Kod nas bi trebalo osnovati fond za kolege koji su otišli u penziju, ali ne mogu da žive od nje. NUNS za to za sada nema novca. Trebalo bi osnovati i fond za stipendiranje mladih kolega kako bi putovali i videli da je novinarstvo ugledna profesija na Zapadu".

Gaće smatra da je najvažnije rešiti loš materijalni položaj novinara. "To mora da reši država, odnosno ona mora da podigne profesiju. Mi nastojimo da vršimo pritisak, kao što to radimo kada su u pitanju ubistva naših kolega ili pretnje smrću. Trebalo bi napraviti nacionalni kolektivni ugovor za novinare, a onda svaka redakcija na osnovu njega mora da ima svoj kolektivni ugovor. Plate novinara morale bi biti tako dobre da ne razmišljaju ni o nacionalnim penzijama ni o beneficiranom radnom stažu, jer teško bi bilo napraviti razliku između teških i lakih poslova u novinarstvu Svojom platom novinar bi trebalo da plati dodatno osiguranje kako se to radi u inostranstvu. Poslodavce treba naterati i da novinari koriste dodatni zimski odmor", predlaže Gaće.

Zbog straha od starosti i bolesti i novinari u Evropi, koji imaju dobre plate, uplaćuju dodatno za penziju. U Sloveniji neki novinari uplaćuju novac u tri različita fonda, a ponekad i u inostrane, a novinarska udruženja pritiskaju državu da im poveća primanja.

Predsednica NUNS-a kaže da novinari moraju biti svesni da su akteri svog dobrog statusa. "Ne pozivam nikoga na pobunu, ali Slovenci su se izborili za takav status, a Hrvati su na tom putu. Oni su protiv nacionalnih penzija i beneficiranog radnog staža, jer hoće duže da rade pošto se u Evropi produžava radni staž. Hoće da iz aktivnog rada sebi obezbede bolju penziju."

Ali, zapelo je već na prvom koraku. Nino Brajović kaže: "Nacrt nacionalnog kolektivnog ugovora za novinare je napravljen, ali ga poslodavci ne prihvataju, samo desetak novinskih kuća ima kolektivne ugovore. Od zemalja u okruženju to je uspelo samo u Sloveniji. Tako bi država mogla da stvori ambijent i da kažnjava poslodavce za rad na crno. Ali, ovo je tek početak sindikalne borbe". Zato je kod nas na stotine honoraraca u robovskom položaju, a plate zaposlenih jesu ozbiljno pitanje za sindikate koji još ne znaju kako da nađu dobar odgovor na njega.

Brajović zna da novinari ni u svetu nemaju beneficirani radni staž, ali kaže da nacionalne penzije postoje. "To pre svega važi za slobodne profesije koje nemaju materijalnu satisfakciju i sistematski nemaju dobar osnov za penziju. Kod nas mali broj ljudi ima nacionalnu penziju, ali ako budemo uporni to će zaživeti."

Postoje i preči problemi od nacionalnih penzija. Pretpostavlja se da će u Srbiji oko 3.000 novinara ostati bez posla. Pored toga, ima oko 600 tužbi protiv novinara od 2000. godine. Njima treba pružiti pravnu pomoć. Od decembra prošle godine do aprila 2007. izvršeno je više od sto napada na novinare. U lokalnim samoupravama dovoljno je da se nekom moćniku ne dopadne tekst, pa da se novinaru uzme akreditacija. Zato Brajović kaže da su prioriteti zakon o medijima i zahteva da se svaki napad na novinare tretira pod otežavajućim okolnostima.