Šta dobijaju socijalisti rekonstrukcijom vlade

06. 08. 2013. 15:00

Драган Марковић је најпоузданији партнер Ивице Дачића (Фото Ж. Јовановић)

Sveže rekonstruisani ministar Mlađan Dinkić, lider URS-a, otišao je na odmor, ali dok on skuplja snagu za opozicionu borbu, dojučerašnji koalicioni partneri dogovaraju podelu njegove „zaostavštine”. Za sada je sigurno da će finansije i privreda pripasti naprednjacima, kao i da će socijalisti dobiti znatno veći komad vlasti. Ivica Dačić bi mogao da bude zadovoljan, jer je ostao ministar policije i uspeo da ostavi utisak da je u priči o rekonstrukciji povukao najbolje poteze.

Analitičari, ipak, upozoravaju Dačića da bi mu se ovaj kratkoročni profit, na duže staze, mogao obiti o glavu.

Ko će zameniti devet ministara koji su, uz zahvalnost na dosadašnjem radu, morali da odu, još nije bila tema razgovora, tvrde lideri SNS-a i SPS-a, kao i svi stranački funkcioneri koji su se oglašavali. Kažu, prvo moraju da se utvrde organizacione promene u vladi, eventualno spajanje i razdvajanje pojedinih resora ili, možda razmena pojedinih ministarstava, pa tek onda na red dolaze personalna pitanja. Što se tiče socijalista, medijska licitacija uveliko traje, pa se na ovim kadrovskim listama vrti nekoliko imena. Dačić bi, kažu upućeni, voleo da u vladi bude stari kadar dr Petar Škundrić, po mogućstvu na mestu ministra za energetiku, gde je i bio u vladi Mirka Cvetkovića, pre nego što je iz nje rekonstruisan. Škundrić je tu rekonstrukciju teško prihvatio, a tada je opozicija tvrdila da „on uopšte nije bio loš ministar, u svakom slučaju, bolji od onih koji su ostali u vladi”. Škundrić je ćutao i sad bi ponovo mogao da se useli u Nemanjinu 11, ali je problem što je energetika u naprednjačkim rukama. Branko Ružić je, ponovo, kao i pre godinu dana kandidat za ministarsku fotelju i opet se pominje sport, koji bi naprednjaci mogli da ustupe SPS-u.

Ružić je u prvoj podeli ministarskih resora prošlog jula ostao kratkih rukava, jer je Vučić koaliciji okupljenoj oko SPS-a dao četiri ministarska resora, a Dačić je bio zaboravio da i PUPS ima svoje zahteve. Kada je PUPS zatražio, pored potpredsedničkog mesta, i Ministarstvo za rad, zapošljavanje i socijalnu zaštitu, Dačić je morao da se pobrine da PUPS to i dobije, pa su mu ostala samo tri resora za SPS. Tako je Ružić otpao. Naši izvori u SPS-u kažu, da bi „Dačić voleo Škundrića u vladi, jer ga ne ugrožava, dok je Ružić već nešto drugo”. Ovaj put neće biti problema sa PUPS-om. Mada je bilo ideja iz PUPS-a, da Jovan Krkobabić ostane potpredsednik vlade, a da njegovo ministarsko mesto dobije neko iz njegove partije, to se neće dogoditi. To pitanje je, kako se saznaje, definitivno rešeno, baš kao i to da kadrovi PUPS-a zadržavaju direktorske pozicije u PTT-u, Nacionalnoj službi za zapošljavanje i u Fondu PIO, menjaće se nekoliko državnih sekretara.

Zadovoljni Dačić pozvao je u vladu i svog drugog koalicionog partnera Dragana Markovića Palmu, lidera JS-a, ali je on ponudu odbio. Marković je, usput, izjavio i da je Mlađan Dinkić dobro radio, te da ne zna zašto je on smenjen. Marković je ovom izjavom iznenadio samo one sa kratkim pamćenjem. Oni sa dobrim pamćenjem, setiće se da je Marković imao izvanredne odnose sa Dinkićem, a neki će reći da je zahvaljujući Dinkiću, Marković 2008. godine, prelomio i bio, takoreći, najzaslužniji što je koalicija oko SPS-a odlučila da formira vladu sa DS-om. Marković je tražio da se iz republičkog budžeta finansira nabavka životinja u jagodinskom zoološkom vrtu, a Dinkić je to obećao i ispunio. Tako je vlada izdvojila 250.000 evra za jagodinsku žirafu i za foke. I kad je Marković dovodio potencijalne investitore u Jagodinu, Dinkić se tu našao da pripomogne, ali to nikako ne znači da su odnosi između Dačića i Markovića poremećeni. Marković je Dačićev najpouzdaniji partner koji nikad ne prošušta priliku da ponovi da će JS uvek na izbore sa SPS-om.

Dačić je morao da se odrekne Žarka Obradovića i Milutina Mrkonjića, ali je insistiranjem na izbacivanju Dinkića i URS-a, dobio priliku da udomi više ljudi, a zli jezici kažu da mu baš i nije toliko teško pao Mrkonjićev odlazak. Naši izvori kažu da je na poslednjoj sednici Glavnog odbora, kad je Novica Tončev, umesto da diskutuje, čitao napisani referat, Dačić, zbog negodovanja što čita, imao potrebu da objasni da on nema nikakve veze sa čuvenim pismom Tončeva o neophodnim promenama u SPS-u i u vladi, koje je bilo „adresirano” na Mrkonjića. Hoće li Tončev doći na Mrkonjićevo mesto, za sada, se ne zna, ali se zna da Dačić u svakom slučaju ima razloga za zadovoljstvo.

Politički analitičar Dragomir Anđelković kaže da je SPS kratkoročno profitirao u rekonstrukciji, „jer nema sumnje da je jedan od ciljeva bilo razdvajanje premijerske funkcije i funkcije ministra policije”. Anđelković ističe: „To je Dačić veštim manevrom uspeo da izbegne prebacivanjem težišta rekonstrukcije na Mlađana Dinkića. Takođe, povećaće i udeo u vladi. To su kratkoročni dobici, ali dugoročno SPS nije ništa dobio, jer se politika zasniva na rejtingu, a rejting SPS-a posle ove rekonstrukcije nije porastao. SPS-u se sve ovo može obiti o glavu, gledano čak i srednjoročno, a ne dugoročno. Dačić je navukao ozbiljno neprijateljstvo Dinkića, a njega ne treba potceniti. Drugo, kada dođu novi izbori, neće biti mogućnosti da se krivica svali na Dinkića. Ostaće SPS sa SNS-om jedan na jedan, a tu će, SNS, kako god da se okrene, biti moćniji faktor i kod nekih poteza, ali i kod prebacivanja krivice. Smatram da će to što je vlada spala na dva velika partnera na kraju platiti Dačić, jer neće imati ko drugi.”

----------------------------------------------------------------------- 

Naprednjaci protiv samokandidovanja po medijima

Iako je organizacija vlade još nepoznanica, Aleksandar Vučić, prvi potpredsednik i lider SNS-a, zna da će finansije i privreda biti u nadležnosti naprednjaka, pa uveliko traga, što i javno ističe, čak i po svetu za onim ko će preuzeti „republičku kasu”. O ostalim kadrovskim rešenjima SNS-a nije uputno nagađati, s obzirom da Vučić ume da iznenadi. On je više puta ponavljao da „ministri neće biti oni koji se samokandiduju po medijima”, pa niko baš nije srećan da mu se ime pominje pre vremena, otuda se i vrlo malo informacija može dobiti iz takozvanih pouzdanih izvora.