Sirija kao nova baza Al Kaide
Борци Сиријске ослободилачке војске уздаху се у Алаха Фото Горан Томашевић/Ројтерс
Bejrut – Strani borci sve više ulaze u Siriju, a ekstremističke grupe zauzimaju delove teritorije koje postaju raj islamskih militanata, čime nastaje jedna od najvećih terorističkih pretnji svetu, ocenjuju američki i zapadni obaveštajni eksperti na koje se poziva „Njujork tajms“.
Poznati kao žestoki borci, spremni na samoubilačke bombaške akcije, grupe džihadista danas uključuju više od 6.000 stranaca, kažu stručnjaci za kontraterorizam dodajući da u Siriju ulazi veći broj nego u Irak u vremenima kada je kampanja protiv američke okupacije bila na vrhuncu.
Većina militanata pripada Frontu Nusra, ekstremističkoj grupaciji koja je poslednjih meseci stekla reputaciju najefikasnije unutar opozicionih snaga koje se bore protiv režima predsednika Bašara el Asada.
Ostali se okupljaju oko još ekstremnije grupe, Islamska država u Iraku i Siriji, koja sem Sirijaca okuplja borce širom sveta – Čečene, Pakistance, Egipćane i zapadnjake – kao i pripadnike Al Kaide u Iraku, sunitske grupe koja se pojavila u godinama posle američke invazije na Irak 2003. Iz ovih grupa mogle bi da se stvore nove filijale Al Kaide, strahuju eksperti.
Upravo je bojazan da militanti kontrolišu opoziciju uzrokovala da SAD i zapadni saveznici ne isporučuju oružje sirijskim pobunjenicima, barem za sada. Rezultat je, smatraju stručnjaci, gubitak uticaja u borbi za Siriju.
Američki obaveštajni funkcioneri saopštili su da Ajman el Zavahri, lider Al Kaide u Pakistanu, održava regularne veze sa Frontom Nusra u Siriji, što pokazuje da lideri Al Kaide procenjuju da Sirija na dugi rok može da bude njihovo sigurno utočište.
Sirija se nalazi u središtu „luka nestabilnosti“ koji se proteže od Irana do severne Afrike, i u toj zoni „mogli bismo da imamo oživljavanje nove vrste Al Kaide“, kaže jedan ekspert.
Sama pomisao da bi Sirija jednog dana, ukoliko padne režim, mogla da bude glavno uporište Al Kaide i zameni Pakistan, predstavljala bi težak udarac sirijskoj opoziciji i Slobodnoj sirijskoj armiji, koji uživaju podršku Zapada.
Istovremeno bi išla naruku predsedniku Asadu čija se vlast prikazuje kao alternativa islamskom ekstremizmu i haosu.