Niška mafija napada i decu suparnika

05. 06. 2007. 19:30

Увиђај испред затвора после напада на породицу осуђеника Ивана Антића Шице (Фото С. Лазаревић)

Niš – Mir i bezbednost građana u Nišu su teško poremećeni prošle subote u podne. Ispred Kazneno-popravnog zavoda, na obodima grada, u pucnjavi ranjen je Jože Antić (23), polubrat Ivana Antića Šice, koji u niškom zatvoru, posle presude za dvostruko ubistvo, čeka na pravosnažnost presude kojom je osuđen na 35 godina zatvora. Jožu je teško povredio nepoznati napadač pucnjima iz automobila u pokretu i to kada je ovaj mladić skočio i svojim telom zaštitio svog bratanca i snahu, maloletnog Ivanovog sina i suprugu, koji su takođe bili u redovnoj poseti Antiću u zatvoru.

Kada je pre samo sedam dana, u svom govoru povodom Dana policije, čelni čovek niške Policijske uprave Zoran Stojanović posebno istakao da je Niš ipak bezbedan grad i da se u njemu bezbrižno i mirno živi, a istovremeno to dokumentovao statističkim pokazateljima, postojalo je mnogo razloga da mu se poveruje. Jer, činjenica je, tokom poslednjih nekoliko godina bilo je manje obračuna u podzemlju. Skoro sve vođe klanova i neki njihovi članovi stradali su u "ratu podzemlja" vođenom početkom ove decenije. Oni koji su preživeli su u zatvorima Srbije ali i Evrope, pojedinci su pobegli u inostranstvo...

Niš je, a taj period u gradu svi žele brzo da zaborave, u jednom trenutku neodoljivo ličio na Čikago iz tridesetih godina prošlog veka: bio je prepun oružja i droge, kriminalaca i kriminala...

Najpoznatije u tom periodu, prvih godina ovog veka, bile su tri kriminalne grupe okupljene oko braće Aleksandra i Sandra Stamenkovića, Ivana Antića Šice i Radoljuba Kanjevca.

Krajem leta 2002. godine, u istom danu – 15. septembra, dogodila su se dva velika obračuna. Oko 14 časova u pucnjavi iz revolvera ranjeni su Kanjevac i nekoliko bliskih saradnika. Usred bela dana u kafiću u Parku svetoga Save bilo je krvi do kolena... Tri sata kasnije, oko 17 časova, u klasičnoj sačekuši na raskrsnici Vardarske i Ulice Jovana Ristića likvidirani su Sandro Stamenković i njegov ortak Robert Viciknez. Odmah posle obe pucnjave sumnjalo se u umešanost članova klana Ivana Antića Šice.

Mesec dana kasnije u Kruševcu, gde se skrivao, otkriven je i uhapšen Ivan Antić, a nekoliko dana potom uhvaćen je i Aleksandar Ilić, koji je sa Antićem bio u automobilu kada su ubijeni Sandro Stamenković i Viciknez. Na prvom suđenju Antić je osuđen na 40, a Ilić na 15 godina zatvora. Vrhovni sud Srbije ukinuo je, međutim, tu presudu, organizovan je novi proces i osuđeni su na 35, odnosno 15 godina robije.

U međuvremenu, januara 2005. godine ubijen je na kućnom pragu Radoljub Kanjevac, koji je u periodu od 2002. do 2005. godine uspeo da preživi čak tri atentata – podmetane su mu bombe pod automobil, eksploziv ispred kuće i pucano je na njega iz pištolja. Na kraju ubijen je hicima u glavu, kada je "nekome" otvorio vrata stana. Ubica još nije pronađen. Odmah potom u Beogradu, ispred Hotela "Slavija" ubijen je Milutin Tuta Dragićević, iz Niša.

Nerasvetljeno je i prošlogodišnje (u novembru) dvostruko ubistvo u Niškoj Banji, kada su u revolveraškom obračunu usmrćeni Miljan Miljković i Saša Martinović, i neposredno posle toga i ubistvo Branka Simića zvanog Sima Nosonja.

Obračuni su se najčešće događali zbog podele "tržišta" narkomafije u Nišu. Zanimljivo je još nešto što je dobro poznato nadležnim državnim službama gonjenja: skoro na svim sahranama ubijenih kriminalaca u Nišu poslednjih godina bilo je zaveta i velikih zaklinjanja da će se oni koji su preživeli osvetiti. Zato sada niko i ne sumnja da su posle svih okršaja, ubistava, ranjavanja, "na red" po svemu sudeći došle ozbiljne i javno izrečene pretnje i osvete. Primer od prošle subote, kada je ranjen polubrat Ivana Antića Šice, Jože, a koji je posle posete bratu iz niškog zatvora izlazio u društvu Ivanove supruge i maloletnog sina, najbolje o tome govori. Opet "sačekuša", opet se pucalo iz automobila u pokretu, ponovo je bilo ranjenih, ali prvi put je atakovano na porodicu i dete jednog osuđenika, što navodi na jezive sumnje da Jože, bez obzira na blisku srodnost sa Ivanom Antićem Šicom, možda i nije bio primarni cilj napadača.