Kako se kalja službena značka

05. 06. 2007. 20:54

Место убиства и закопавања покојног Хајдинија у гочкој шуми (Фото архива МУП-а)

Policajci su samo u poslednjih nedelju dana bili odgovorni za smrt petoro ljudi. Prvo je u Ostružnici ubijen Branko Zamenčik, posle toga je u Šašincima policajac smrtno ranio troje ljudi, da bi juče bilo otkriveno da je jedan hrvatski državljanin svirepo likvidiran samo zato što su dvojica policajaca želela da ga opljačkaju. Ako se tome doda da je nedavno u Novom Sadu otkriveno da je pripadnik Žandarmerije ubio jednog mladića, stvari postaju ozbiljnije nego što se na prvi pogled čini.

Mora se, doduše, priznati da se slučaj iz Ostružnice potpuno razlikuje od ostalih, jer je to bila akcija pokušaja hapšenja u kojoj je osumnjičeni nasrnuo na policajce koji su ga ubili, kako je zvanično objašnjeno, u samoodbrani.

Tokom prošle, 2006. godine, MUP Srbije podneo je 506 krivičnih prijava protiv 487 policijskih službenika i drugih zaposlenih u ovom državnom organu. Policajci i drugi zaposleni u MUP-u počinili su 663 krivična dela.

Najviše krivičnih dela policajci su počinili protiv bezbednosti javnog saobraćaja, kojih je bilo 153. Zloupotreba službenog položaja desila se 69 puta, falsifikovanje isprave 41, a krivično delo prevare izvršeno je 30 puta. Primanje mita je zabeleženo u 28 slučajeva, nanošenje teških telesnih povreda u 25, dok je 19 policajaca prijavljeno zbog teških krađa.

Policajci i drugi službenici MUP-a počinili su 15 krivičnih dela zlostavljanja i mučenja, 13 puta je registrovano nasilničko ponašanje, 12 puta nasilje u porodici. Pripadnici MUP-a učestvovali su i u 10 krivičnih dela izazivanja opšte opasnosti, devet razbojništava i u sedam dela prodaje droga. Policajci su učestvovali i u pet ubistava, od kojih je jedno teško ubistvo.

Činjenica je ipak da je broj onih koji policijsku značku koriste za izvršenje krivičnih dela daleko manji od onih pravih policajaca koji svoju dužnost obavljaju časno i profesionalno. Ali, taj manji broj policajaca kriminalaca baca ljagu na policijsku uniformu, što dovodi do toga da narod ima loše mišljenje o onima kojima je zadatak da čuvaju sve građane Srbije.

Postoji više teorija o tome kako policajci postaju kriminalci. Jedna od njih je da su određeni ljudi, u sistemu poremećenih vrednosti u bližoj prošlosti Srbije, pristupali policiji samo da bi značkom zaštitili sebe i svoje kriminalne poslove. Druga je da policajci, zbog lošeg materijalnog stanja i nemogućnosti rešavanja stambenog pitanja, postaju podložni korupciji, čime padaju u ruke kriminalaca koji ih posle koriste, ne samo za zaštitu, već i za izvršenje teških krivičnih dela. Treća teorija je da ima policajaca koji su imali časne namere kada su odlučili da nose uniformu, ali je na njih ista ta uniforma delovala negativno, pa su se izgubili u osećaju brzo stečene moći i počeli da je zloupotrebljavaju.

Postoje mišljenja o tome da je zapravo uzrok svih ovih problema način primanja ljudi u policiju. Prema tim mišljenjima, policija ima problem sa manjkom ljudi. U Beogradu, na primer, rade tri policajca na 1.000 stanovnika. Zato su sniženi kriterijumi za prijem građana u radni odnos u MUP-u.

U policiji demantuju ovo, naglašavajući da postoje zakonski okviri koji propisuju prijem novih policajaca i ti kriterijumi uvek moraju da budu ispoštovani. Između ostalih kriterijuma, u MUP-u kažu da budući policajci moraju da ispune i test kod psihologa.

– Ranije se moglo zaposliti u policiji na dva načina. Prvi je bio da se završi četvorogodišnja srednja škola u Sremskoj Kamenici, posle čega su kandidati imali varijantu ili da počnu sa radom ili da nastave školovanje. Drugi način je bio da se završi šestomesečni kurs za policajca. Reformom policijskog školstva ukinuta je Srednja policijska škola, pa građani posle završenog četvorogodišnjeg školovanja mogu da završe jednogodišnji policijski kurs ili Kriminalističko-policijsku akademiju – objašnjavaju u MUP-u Srbije.

Poslednji događaji bi možda trebalo da postanu alarm nadležnima za detaljnu analizu i otkrivanje uzroka ovog velikog problema i početak nalaženja rešenja. Jer, umesto da se građanima polako vraća poverenje u policiju koje je ozbiljno narušeno tokom devedesetih godina prošlog veka, trenutna situacija je da pojedini policajci ulivaju strah među običan narod.