Poezija i kultura
Za poeziju Bojana Jovanovića, sabranu pod naslovom "Senke u tami", (kome je ovo već deveta knjiga stihova, objavljena 2006. godine u Biblioteci časopisa "Poezija"), teško da bi se moglo naći poređenje sa nekim drugim pesnikom kod nas, a u nekoj drugoj književnosti, možda, donekle sa Džemsom Džojsom. Književna kritika definisala je ove pesme uglavnom kao iskustvo stečeno neposredno nakon buđenja "… kao bivanje između, između svesnog i nesvesnog, između sna i jave …, kao izražavanje specifičnog načina doživljavanja stvarnosti …, kao pronalaženje skrivene dimenzije, dodatnih slojeva, onog još i onog iza, iz kojih tek polazi pesnički odnos."
Ovaj, primerima neosporno argumentovano potkrepljen, opis upravo podstiče da se domisli u određenom pravcu i bliže objasni ovo pesničko delo, i to kroz pesnikovu ličnost. Naime, valja znati da je Bojan Jovanović naš istaknuti etnolog koji se posvetio, pre svega, traganju za identitetom, karakterom i mentalitetom srpskog naroda, u oblasti kojoj su temelje položili Jovan Cvijić i predstavnici njegove škole, posebno Vladimir Dvorniković, Jovan Erdeljanović i Tihomir Đorđević, a takođe i veliki nemački naučnik Gerhard Gezeman koji je isticao Cvijića kao svoj uzor.
Bojan Jovanović je u svom istraživanju otkrio nove vidike, inspirisan delom Karla Gustava Junga i njegovom teorijom arhetipova, dokazujući u svojim knjigama "Magija srpskog obreda", "Duh paganskog nasleđa u srpskoj tradicionalnoj kulturi" i "Karakter kao sudbina" da postoji određena kolektivna svest koju nosimo duboko u sebi u vidu nekih podsvesnih slika, a koja se i instinktivno javlja u našem ponašanju i svesno ispoljava u našem kulturnom stvaralaštvu.
Dubinska psihologija primenjena u nauci o književnosti vidi u arhetipovima osnovu svakog teksta. Oni se dopunjuju potonjim utiscima kao fenomeni koji mogu i nestati sve dok se ne izgradi genotekst koji prethodi tekstu, onom prototekstu koji nam je dostupan kao rukopis ili štampan.
A poezija Bojana Jovanovića sačinjena je upravo od ovakvih arhetipskih slika, od još nepovezanih fenomena, ali i od ponekog genoteksta. Pesma "Badnje veče", na primer, mogla bi se smatrati kao jedan od već jasnije formulisanih genotekstova koji je prepoznatljiv i po svome naslovu. U osnovi mu je arhetipska slika o vatri koja nas greje i daruje svetlost. Badnjak je pagansko, mitsko "oživljavanje u sagorenom simbolu", kaže pesnik, i čovek je u njemu nalazio "pouzdan jutarnji znak" Božićnom danu.
Kao naučnik, međutim, zna ovaj pesnik šta čuvanje običaja znači za karakter i identitet jednog naroda. Da bi se ovi promenili moraju se menjati običaji, pa će se i nedostojni najpre "primicati ognju" i oko njega napraviti "neprobojan krug". Naučnik će ove pojave razmotriti i u opširnim studijama "Srbi u ključu nacionalne karakterologije", "Ljudi prelazničkog tipa", "Usud udvorničkog mentaliteta" i "Korupcija kao sudbina". Analizom ovih fenomena on će osvetliti onu tamnu stranu našeg mentaliteta koja i danas predstavlja naše veliko iskušenje. O autentičnom suočavanju sa tim iskušenjima svedoči i navedena knjiga "Senke u tami", koja ukazuje na mogućnost njihovog realnog duhovnog prevladavanja.
(Kao omaž nedavno preminulom velikom naučniku Zoranu Konstantinoviću čije je delo neprocenjivo za našu kulturu, objavljujemo njegov poslednji tekst koji je napisao za "Politiku").