Flora Sends, ljubav srpskog poručnika
Љубавна романса из Првог светског рата ускоро и на филмском платну: Флора Сендс и Јанаћко Јовић
Rašino selo kraj Lazarevca – Britanski producent i multimilioner, predsednik „Atlantik skrin grupe”, Sajmon Foset i generalni sekretar garde kraljice Elizabete Druge za Bakingemsku palatu i Vindzor Dejvid Sajmon Vandelor, u svojstvu vojnog konsultanta, boravili su u nedelju u etno-selu „Rašavil” gde su predstavili scenario holivudskog filma „Moj dragi narednik”. Reč je o ljubavnoj priči o britanskoj bolničarki i vojniku Flori Sends i poručniku Janaćku Joviću, koji su služili u Prvom svetskom ratu u Gvozdenom puku srpske armije. Njihova filmska priča, u produkciji „Atlantik skrin grupe”, biće snimana sledeće jeseni u Srbiji, a premijera se očekuje 2015. godine.
– Film će celom svetu pokazati ulogu, doprinos, žrtvu, ali i hrabrost s kojom su Srbi prevladavali teškoće, i kako su kao ponosan narod preživeli i borili se u Velikom ratu – ističe Sajmon Foset, dodajući da je život Flore Sends poznat ljudima u Srbiji, ali ne izvan nje.
Boravak Britanaca započeo je „Stazama slobode naših predaka”, što će uskoro postati redovna memorijalna tura agencije „Magelan”, gde su, najpre obišli centar Beograda, tvrđavu i Vojni muzej na Kalemegdanu i detaljnije se upoznali sa učešćem Srbije u Prvom svetskom ratu, uz podsećanje da se 2012. navršilo 175 godina srpsko-britanskih diplomatskih odnosa.
U razgovoru za naš list Foset kaže da mu je poznato da su Srbi u svetskim filmovima uglavnom predstavljani kao loši momci i naglašava da je čuo da je film „U zemlji krvi i meda” Andželine Džoli, koji nije gledao, kontroverzan i nepopularan u našoj zemlji, ali dodaje da u filmu o Flori Sends i Janaćku Joviću neće biti ni Andželine, ni takvog stava.
– Hrabrost Srba u velikom ratu prekrili su ratovi devedesetih, što je izazvalo negativni publicitet u širim razmerama. Mi ovde imamo sve elemente za dobru ekranizaciju – istinitu priču, akciju, ljubav, istoriju, i očekujemo da će se publika kupati u suzama. Važno nam je da imamo svetski poznate reditelja i glumicu, kako bi film bio komercijalan, što je preduslov da bude reklamiran – kaže Foset, dodajući da je angažovan i na snimanju filma u Crnoj Gori o britanskim vojnicima koje je spasila srpska vojska za vreme Prvog svetskog rata, čija se 100-godišnjica obeležava sledeće godine.
Ugovori još nisu potpisani, ali kako nezvanično saznajemo, uloga Flore Sends je zahtevna i trebalo bi da bude poverena nekome poput Kejt Vinslet ili Sofiji Majls, poručnika Jovića trebalo bi da tumači srpski glumac mlađe generacije, razmišljamo o Ivanu Bosiljčiću, a režija bi, iako je više imena u opticaju, mogla biti poverena Marku Fosteru („Džems Bond – Zrno utehe”) ili nekome poput Mela Gibsona. Scenario potpisuje Rori Felouz, a muziku Tim Holijer, producent je, kako je najavljeno, Gabrijela Tana, ćerka Dena Tane, koji je član Američke filmske akademije.
Sajmon Foset ističe da je boravak u Beogradu iskorišćen za pregovore sa potencijalnim partnerima, budući da će u ovaj film „Atlantik grupa” uložiti 10 miliona dolara, a da od srpske vlade, kaže, očekuju garancije i pomoć u realizaciji projekta – stavljanje na raspolaganje objekata, lokacija i ljudstva.
– U zemljama, kao što su Bugarska, Rumunija, Češka, Grčka… postoje olakšice za strance koji snimaju filmove i oni dobijaju povraćaj PDV-a. Ako nam država da lokacije gratis, to je jeftinije nego da pravimo scenografiju u studiju. Očekujemo da od distribucije povratimo 50 odsto sredstava, da od privatnih lica dobijemo 25 odsto, i isto toliko od povraćaja PDV-a – računa Foset.
– Dok tražimo novac nećemo čekati sa propagandnom kampanjom tako što će, na primer, vaš ministar kulture da predstavi ovaj projekat dogodine u Kanu. Rešite svoja podzakonska akta kada je u pitanju snimanje stranih filmova u Srbiji i investitori će rado svoj novac ostaviti kod vas – dodaje Sajmon Vandelor, koji je bio vojni ataše u ambasadi Britanije u Beogradu od 2005. do 2008. godine.
Sajmon Foset i Dejvid Sajmon Vandelor u Rašinom selu (Foto Boris Baščarević)
Vandelor ističe da pomoć oko scenarija nisu tražili od srpskih istoričara, već pominje da im je od velike pomoći bila obimna knjiga „Naš brat – život kapetana Flore Sends” od Luiz Miler, koja je nedavno objavljena i na srpskom u izdanju kod „Lagune”.
– Mene zanima istorija srpsko-britanskih odnosa za vreme velikog rata. Upoznao sam doktora Žarka Vukovića, eksperta za taj period, a svake godine britanski vojni ataše posećuje groblje u Kragujevcu, gde su i grobovi jedne doktorke i dve medicinske sestre iz Britanije preminulih za vreme epidemije tifusa 1915. godine – kaže Vandelor.
Kako dodaje, naše veze iz velikog rata oslanjaju se na britanske medicinske trupe koje su ostvarile velika dobročinstva u Srbiji.
– Dok je Srbija bila pod austrougarskom okupacijom, priče o njenom stradanju stigle su i do Britanaca. Doktorka Elsi Inglis iz Edinburga prikupila je sredstva, i sav novac je utrošen na obuku lekara i slanje osoblja i materijala u Srbiju 1915 – ističe Vandelor, koji je u časopisu Bakingemske palate „Koldrimstrim gazeti” prošle godine objavio članak o neustrašivosti Gvozdenog puka, kao i o Flori Sends.
Jedna od sestara, kako dodaje, bila je i Flora Sends, dama od 39 godina izrazito avanturističkog duha, prva žena koja je vozila trke kolima po Britaniji. Učila je da jaše i da puca. Nije je držalo mesto i tražila je da ispuni svoj san. Kada je Elsi Inglis htela da krene sa osobljem da pomogne Srbiji, matično ministarstvo, kako dodaje, nije joj dalo dozvolu, a nakon njenog obraćanja srpskim vlastima i njihovog prihvatanja pomoći, bolnice je rasporedila po Srbiji.
– Flora Sends je radila u niškoj bolnici, kasnije biva i sama zaražena tifusom. Nakon izlečenja, ponudila je da se pridruži vojsci sa kojom će potom preći i preko Albanije. Kako ćete je prepoznati na slikama sa Gvozdenim pukom? Tako što jedina nije imala brkove – kaže Vandelor, podsećajući da je za izuzetne zasluge odlikovana Karađorđevom zvezdom, kao i naša Milunka Savić.
------------------------------------------
Prijem u Ministarstvu kulture
Britance je juče primio ministar kulture Bratislav Petković. – Ovaj film će pomoći da se donekle promeni loša i isforsirana slika o Srbima, i to u doba kada se pokušava revizija događaja iz Prvog svetskog rata – rekao je Petković podsetivši da je kod nas snimljena TV drama o Flori Sends „Naša Engleskinja” (1997), po scenariju Jelice Zupanc.
--------------------------------------------------------------
Pila viski i pušila tri kutije na dan
Vandelor podseća da je za vreme Drugog svetskog rata Gestapo privodio Floru Sends i saslušavao je svake nedelje. Da bi se prehranila, ona je predavala engleski jezik u Srbiji, što je tada, kako dodaje, bila subverzivna delatnost. Preminula je u Britaniji, i to je učinila „muški”, do zadnjeg dana je ispijala viski i pušila tri kutije cigara dnevno.
Iz scenarija izdvajamo i sledeće detalje: Flora Sends otići će u četu koju predvodi poručnik Jović i njihova romansa tu počinje. Verenik Ričard dolazi da je vrati, ali ona nastavlja svojim vojničkim putem. Upoznaje narednika Milunku Savić, prerušenu u muškarca Miluna – ona takođe pokazuje kako žena može da stane rame uz rame sa vojnicima, a jedina bojazan bila joj je da ne bude ranjena kako ne bi bio razotkriven njen pol.
Aleksa Zarev, sekretar Udruženja dobrovoljaca Srbije 1912–1918. koji je bio domaćin ovog skupa u Rašinom selu, istakao je da će 17. oktobra u Domu vojske biti svečana akademija ovog udruženja, kada će biti predstavljena monografija grupe autora o Milunki Savić. Sajmonu Vandeloru tada će biti uručena zahvalnica za ideju o holivudskom filmu, a i Sajmonu Fosetu biće uručena kartica počasnog člana, kao i Timu Holijeru, kompozitoru i članu „Atlantik skrin grupe”, čiji je pradeda poginuo na Solunskom frontu.