Pijanista u kabinetu
Rekonstrukcija Vlade Srbije, podugački politički igrokaz bez pevanja i pucanja, a naročito bez premijerove omiljene „Miljacke“, najzad je završen – saopštena su imena 11 novih ministara. Najveća prašina se digla oko Ivana Tasovca, novog ministra kulture. Zasenio je čak i mladog Lazara Krstića, matematičara i ekonomistu, diplomca čuvenog Jejla, najjaču kartu u novoj vladi, koji će držati ključ od državne kase i od koga će Tasovac tražiti pare za devastiranu srpsku kulturu.
Ivan Tasovac važi za uspešnog menadžera, što je pokazao upravljajući Beogradskom filharmonijom od 2001. godine. Poklonima mnogobrojnih kompanija, fondacija, stranih ambasada, koncertima, pa i uz pomoć slavnih muzičara poput Zubina Mehte, uspeo je da obnovi zgradu, kupi instrumente i podmladi ansambl, koji može da se meri sa mnogima u svetu. Takođe, najpoznatiji muzičari dolaze da sviraju u Filharmoniji. Tasovac ima kontakte po celom svetu, veoma je uporan u ostvarenju svojih zamisli, zalaže se za kvalitet i prijem putem konkursa. Ima ga svuda, gledali smo ga dugo u TV emisiji „Ja imam talenat“, o svemu je spreman da govori vrlo kritički i otvoreno, nije uštogljeni partijac i memljivi frazer komunističke epohe, spreman je da se hvata u koštac sa problemima, rečju – pravi čovek za današnje vreme.
Interesantno je da je Ivan Tasovac bio vrlo oštar i ironičan prema bivšem ministru kulture Bratislavu Petkoviću i njegovim potezima, pa i prema Radoslavu Laletu Pavloviću, savetniku predsednika Nikolića, koji važi za sivu eminenciju srpske kulture od kada se na poslednjim izborima promenila vlast u Srbiji, a osvrtao se i na predsednikove izjave.
Tako je povodom proslave 1.700 godina Milanskog edikta napisao na „Tviteru“: „Radoslav Lale Pavlović je reinkarnacija Radoslaviusa Tulipusa, istorijski izuzetno bitnog savetnika za kulturu cara Konstantina“, ili: „Tomislav Nikolić:’kultura nije trošak’. Naravno da nije trošak. Sa 0,60 odsto iz budžeta kultura je statistička greška.“ Zatim: „ Ako država prekine da finansira Guču, izgubićemo Kosovo i našu prošlost, a ako ukinu pomoć Egzitu, nećemo ući u EU i ostaćemo bez budućnosti“. Zakačio je u svojim komentarima i SANU: „Nije čudno što prof. Radmila Bakočević otvara Guču. Čudno je što ’Kursadžije’ ne otvaraju Bitef i zašto SANU nema svoj stejdž na Egzitu“.
A o kulturnoj politici napisao je: „Kad želim da budem pametan, žalim se na odsustvo kulturne politike i strategije. Ali danas je nedelja, pa me baš zabole da budem pametan“. O muzejima koji su godinama zatvoreni je izjavio: „Saberite budžete Belefa, Bemusa i Bitefa u poslednjih 10 godina i eto vam Narodnog muzeja i Muzeja savremene umetnosti koji rade“. Bez sumnje, mnogima je stao na žulj, pa i onima koji imaju veliki politički uticaj, tako da je za mnoge pravo čudo kako je ličnost koja je toliko kritikovala aktuelnu vlast uopšte stigla na listu za nove popečitelje.
Naravno da je bilo velikih porođajnih muka kada je Tasovac u pitanju. Najpre je resor kojim će rukovoditi sa narodnjaka prešao na socijaliste, a onda ga je predložio premijer lično. U političkoj čaršiji se čulo da su se ugledni članovi SPS-a protivili tome da zasedne u ministarsku fotelju, zato što nije član njihove stranke, da je blizak demokratama, ali su isti utihnuli jer im je rukovodstvo naredilo da ne talasaju i talambasaju oko predloga zato što iza njega stoji partijski šef Dačić lično. Premijera je, izgleda, podržao Aleksandar Vučić, uslovi su mu prihvaćeni, obećano je povećanje prihoda za kulturu i Tasovac je postao prvi čovek srpske kulture.
Ipak, iako nekima možda liči na Merlina, Tasovac nije čarobnjak. Čak i kad dobije više novca za svoj resor i upregne se iz petnih žila, suočiće se sa mnoštvom teških boleština koje godinama razjedaju kulturu. Filharmonija je jedno, a osetljiv i važan sektor sa ogromnim brojem institucija i pojedinaca nešto sasvim drugo. Kako taj raštimovani ansambl dovesti u red? Da li sa novim ministrom kulture počinje i nova kulturna politika, ili će i Tasovac biti još jedan ministar kulture od kojeg se mnogo očekivalo – videće se uskoro.
R. Džunić