Srbija bliža Evropskoj uniji

11. 06. 2007. 19:26

(Ј. Прокопљевић)

Iduće srede, 13. juna, Srbija će održati novu rundu pregovora sa Evropskom unijom o potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Posle više od godinu dana zastoja u zvaničnim pripremama za stupanje u prvi ugovorni odnos sa EU (tehničke pripreme i pomoć Unije odvijali su se sve ovo vreme nesmetano), Srbija, dakle, ponovo ima šanse da sustigne svoje zapadnobalkanske susede koji su dalje odmakli na "evropskom putu".

Hapšenje generala Zdravka Tolimira i drugi "pozitivni koraci" koje je preduzela srpska vlada uverili su glavnu tužiteljku Haškog tribunala da Beograd spremno sarađuje sa ovim sudom, što je bio jasan signal za Evropsku komisiju da odmah "odmrzne" pregovore. Predsednik Komisije, Žoze Manuel Barozo, o tome je – nakratko se izdvojivši sa sastanka Grupe osam u Haligendamu – poslao zvanično saopštenje, koje su prenele sve svetske agencije, neke od njih uz komentar da bi Srbija mogla veoma brzo da završi pregovore, da do kraja godine potpiše SSP i već 2008. zatraži status kandidata za člana EU.

Samo potpisivanje Sporazuma, međutim, neće biti moguće bez izručenja Ratka Mladića i Radovana Karadžića Hagu, upozorio je Barozo, kao i izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju, Slovenac Jelko Kacin.

Kad i taj poslednji politički uslov bude ispunjen – a prema nekim nagoveštajima iz Vlade Srbije to bi moglo da se dogodi u narednim nedeljama – možemo da se okrenemo praktičnim rezultatima pregovora, primeni dogovorenog. Komesar EU za proširenje Oli Ren izjavio je da će primena Sporazuma biti "ulaznica Srbije za kandidaturu za članstvo u EU".

Ne treba, naime, zaboraviti da se pravi pregovori sa EU, u stvari, vode u oblasti ekonomije i sastoje od utvrđivanja liste proizvoda i roka u kojem će se naše tržište otvoriti, odnosno, za koliko će se smanjiti carinske stope za robu iz EU, i kad će biti u potpunosti ukinute. A to je veliki izazov za srpsku privredu.

Kad bismo, kao što je to svojevremeno učinila Slovenija, uspeli uspešno da podnesemo kandidaturu za članstvo istovremeno kad zaključimo prvi ugovorni dokument sa EU, ili odmah posle toga, to bi nam donelo veliki napredak na evropskom putu, otvorilo mogućnosti za korišćenje više fondova EU i učinilo nas privlačnijim za strane investitore.

"Kao potencijalni kandidat za članstvo, trenutno imamo pravo na oko 190 miliona evra na godišnjem nivou iz tih fondova. Posle potpisivanja Sporazuma, podnošenja aplikacije za kandidaturu, a zatim i dobijanja te kandidature, fondovi će se znatno uvećati", rekla je, kako je preneo Tanjug, Ksenija Milivojević, savetnica za evropske integracije Božidara Đelića, potpredsednika Vlade Srbije i šefa pregovaračkog tima sa EU.

Da bismo stekli status kandidata, pošto već ispunimo sve političke preduslove, moramo da odgovorimo na detaljni upitnik Evropske komisije, koji predstavlja svojevrsno "skeniranje" celog našeg društva, svih oblasti. Obično je potrebno oko pola godine da se taj obimni upitnik popuni (reč je o desetinama kutija papira koje treba poslati u Brisel), ali mogli bismo i brže, smatra Miščevićeva, jer smo i dosadašnje izveštaje slali u sličnoj formi.

Kad Evropska komisija bude zadovoljna odgovorima – a neretko se događalo da od pojedinih zemalja traži čitav niz dodatnih pojašnjenja – ona šalje predlog Savetu ministara EU, koji donosi odluku o početku pregovora i predlaže rok. Na datum se može – kao u slučaju Hrvatske – čekati relativno kratko (zahtev je podnela u februaru 2003, status kandidata dobila u junu 2004, a pregovore o članstvu otvorila u oktobru 2005) ili veoma dugo, što se desilo Turskoj.

Od čega će, u slučaju Srbije, zavisiti brzina približavanja Evropskoj uniji?

Od Kosmeta, smatra Milan Pajević, predsednik Odbora G17 plus za spoljnu politiku. U intervjuu bečkom dnevniku "Standard" on je, kako prenosi Tanjug, rekao da "najgore što može da se desi Srbiji jeste to da u Savetu bezbednosti UN ne bude postignut dogovor o budućnosti Kosova i Metohije". Evropsku integraciju Srbije i rešenje kosovskog pitanja treba posmatrati kao dva odvojena procesa, veruje Pajević, ali bi nepostizanje dogovora u Savetu bezbednosti ipak iskomplikovalo proces evropske integracije. On je takođe primetio da bi Srbija trebalo što pre da reši niz tehničkih pitanja i usvoji zakone prilagođene standardima EU (pored ostalog i da bi vizni režim sa EU bio liberalizovan), ali, što se tiče stručne strane, sporazum zaista može da potpiše za samo nekoliko meseci.

Aleksandra Mijalković