Voleo bih da živim u Beogradu
"Ћосић ме је одвео у Задар јер ме Партизан није хтео": Дејан Бодирога
Kao što je "Politika" najavila, proslavljeni košarkaški reprezentativac Dejan Bodiroga (34) je na jučerašnjoj pres-konferenciji u Rimu objavio da je završio karijeru započetu pre 18 godina u zrenjaninskom Proleteru. Pred više od 50 novinara iz mnogih uglednih medijskih kuća, pročitano je pismo gradonačelnika Rima Valtera Vetronija koji je s neskrivenim oduševljenjem opisivao Bodirogu i desetominutne ovacije 11.000 navijača prošle nedelje u Lotomatikinoj hali.
Novinarima se obratio i Lotomatikin predsednik Klaudio Toti čija je velika želja da Bodiroga ostane u klubu kao generalni menadžer. Tu ideju je s velikim očekivanjima podržao i gradonačelnik Veltroni, osvedočeni simpatizer rimskog košarkaškog kluba koji se uz Bodiroginu pomoć vratio na veliku evrospku scenu.
U intervjuu za "Politiku", koji minut posle pres-konferencije u Rimu, Dejan Bodiroga je pre svega želeo da ponovi svoje reči zahvalnosti:
– Ovo je za mene teška odluka koja je vremenom sazrela. Vrlo sam zadovoljan i ponosan što posle svega mogu da kažem da ne bih promenio nijednu svoju odluku u karijeri. Hvala predsedniku Lotomatike Totiju što me je doveo u Rim i što je želeo da produžimo saradnju, hvala gradonačelniku Veltroniju koji me je lepo prihvatio i preneo mi ljubav prema Rimu i što bi voleo da ostanem deo Lotomatike i Rima. Hvala svim predsednicima klubova za koje sam igrao, hvala svim trenerima koji su me trenirali – Ćosiću, Tanjeviću, Obradoviću, Ivkoviću, Pešiću, Repeši, hvala svim navijačima i saigračima bez kojih moja karijera ne bi bila ovako uspešna. Hvala i novinarima na lepoj saradnji i druženju za ovu deceniju i po, jer smo takoreći živeli zajedno. Najveću zahvalnost dugujem mojoj porodici – ocu Vasi, majci Milki, bratu Željku, supruzi Ivani i sinu Nikoli – jer oni su mi davali najveću podršku. Bogu zahvaljujem što mi je dao zdravlje i talenat i omogućio jedno ovakvo iskustvo u životu.
Već ste nagovestili da se dvoumite da li ćete Vaše prve poslove posle karijere vezati za Beograd ili Rim?
– Beograd je moja budućnost bez obzira na to da li ću raditi nešto vezano za košarku ili ne. U Beogradu bih voleo da živim. Lotomatika me želi za svog generalnog menadžera, želi da napreduje u Evroligi... Još se dvoumim Rim ili Beograd, a odluku ću doneti za nekoliko dana. Veće su šanse da to za početak bude Rim. Hteo bih prvo da se konsultujem s porodicom, jer to uvek činim pre svake važne odluke.
Ranije ste izjavljivali da biste voleli da završite karijeru u Partizanu?
– Igrao sam u najvećim evropskim klubovima, a oduvek sam bio navijač Partizana. Dok sam bio mlađi imao sam veliku želju da obučem dres Partizana, ali je to kasnije, sticajem okolnosti, postalo neizvodljivo. Moja karijera je dobila drugačiji tok... Biću uvek navijač Partizana.
Pre tri godine niste izabrani u jednu od komisija MOK. Da li Vas zanima angažovanje u organizacijama kakve su MOK, FIBA, Evroliga, KSS...?
– Kad su mnogi naslutili da ću da završim karijeru pojavilo se određeno interesovanje za moje buduće angažovanje u košarci. Tako bi i Evroliga na određeni način htela da se veže za mene, što je za mene čast. Za sada su najuporniji ljudi iz Rima...
Kako biste poređali nezaboravne trenutke u Vašoj karijeri?
– Već na početku moje karijere u Italiji odigrao sam nekoliko nezaboravnih mečeva. Ostaće za istoriju 51 poen protiv Panasonika i pobednički koš za Stefanel u poslednjem sekundu, zatim veliko nadigravalje protiv Benetona i Kukoča i moja pobeda protiv jednog takvog asa, zatim tri trofeja Evrolige, pobeda protiv američkog tima snova na SP u Indijanapolisu kao i pobeda u finalu protiv Argentine, pa polufinale sa Grcima na SP u Atini 1998... Teško je izvdojiti jedan meč. Moje veliko zadovoljstvo je to što sam imao priliku da igram za neke od najvećih klubova u Evropi i da živim u najlepšim gradovima. Ipak, najveću čast i najveće zadovoljstvo predstavljala mi je reprezentacija. Najveća je privilegija predstavljati svoju zemlju i donositi medalje i radost svom narodu.
Vašu karijeru je pratio i imidž dobrog momka o čemu svedoči i to što ste svuda bili omiljeni?
– Mnogo mi znači to što sam bio omiljen svuda gde sam igrao, i kao košarkaš i kao ličnost. Drago mi je da sam u tim klubovima i gradovima ostavio i lični trag. Bio sam neizmerno srećan kad su mi navijači Panatinaikosa u Atini priređivali nezaboravne dočeke, iako nisam više bio njihov igrač. Još više su me iznenadile ovacije 10.000 navijača u Tel Avivu jer nikada nisam igrao za neki izraelski klub.
I danas je nejasno kako je došlo do toga da pre deceniju i po odete u Zadar a ne u Partizan?
– Kada se Krešimir Ćosić vratio u Zadar 1989. počeo je da traži talente po Jugoslaviji. Ja sam tada, sa nepunih 16 godina, bio na probi u Partizanu u kojem nisu baš bili zainteresovani da me dovedu. Rekli su mi da sačekam malo. Pošto je tada vladao fer-plej među klubovima, Ćosić je prvo pozvao ljude u Partizanu da ih pita da li može da me odvede u Zadar, i dobio je potvrdan odgovor. Posle sedam dana u Zadru nije mi se ostajalo, jer mi je bilo teško da se odvojim od porodice. Ipak, Ćosić je došao u Zrenjanin i posle razgovora s mojim roditeljima ja sam nekako pristao. Ćosić je bio izuzetna ličnost.
Da li ćete organizovati oproštajnu utakmicu?
– Još nisam razmišljao o tome, ali ako se to dogodi Beograd će biti prva opcija. Ljudi iz Lotomatike su mi već ponudili da to bude u oktorbu u Rimu, na utakmici Lotomatika – Toronto, ali ja bih ipak još malo da razmislim.
--------------------------------------------------------------------------
I posle Bodrioge – Bodiroga
Italijanski novinari su juče u Rimu pitali Bodirogu šta bi svom sinu Nikoli (3) savetovao ako i on bude hteo da se bavi košarkom?
– Da kao otac ume da odabere prave klubove. Ipak, teško da će me ikada pobedeti jedan na jedan... – odgovorio je Bodiroga uz aplauz i osmehe svih novinara.
--------------------------------------------------------------------------
Sedam medalja sa "plavima"
Klubovi
1989/90 Proleter (Z)
1990-91 Zadar
1991-94 Stefanel, Trst
1994-96 Olimpija, Milano
1996-98 Real, Madrid
1998-02 Panatinaikos
2002-05 Barselona
2005-07 Lotomatika, Rim
--------------------------------------------------------------------------
TROFEJI
Klupski
|
Prvenstvo Italije |
Olimpija (M) |
1995/96 |
|
Kupa pobednika kupova |
Real |
1996/97 |
|
Tri puta Prvenstvo Grčke |
Panatinaikos |
1999-01 |
|
Dva puta Prvenstvo Španije |
Barselona |
2003-04 |
|
Kup Španije |
Barselona |
2002/03 |
|
Tri puta prvak Evrope |
Panatinaikos |
1999/00, 2001/02 |
|
|
Barselona |
2002/03 |
Reprezentacija
|
Dva puta prvak sveta |
1998, 2002. |
|
Tri puta prvak Evrope |
1995, 97, 01 |
|
Srebrna olimpijska medalja |
1996 |
|
Bronzana evropska medalja |
1999 |
--------------------------------------------------------------------------
Lična priznanja
Najbolji igrač SP u Atini 1998
Najbolji igrač finala SP u Indijanapolisu 2002
Najbolji igrač španske lige 1997/98
Najbolji igrač grčke lige 1998/99, 1999/00
Najbolji igrač fajnal-fora Evrolige: 2001/02, 2002/03
Najbolji igrač Kupa Španije 2002/03
Najbolji igraf finala španske lige 2003/04
Član idealnog tima Evrolige 2001/02, 2002/03, 2003/04
Najbolji igrač Top 16 Evrolige 2001/02