Samo da se radi
Важно је имати посао (Фото Бета)
Za većinu radno sposobnog stanovništa u svetu, porodica je na prvom mestu. Na listi ponuđenih vrednosti (prijatelji, religija, politika, slobodno vreme), rad se svuda nalazi na drugom mestu, osim u Srbiji. Naši građani su za nijansu dali prednost "krugu prijatelja" u odnosu na radne obaveze, pokazala je analiza rezultata baze podataka iz Svetske studije vrednosti, koja je sprovedena u osamdeset zemalja sveta reprezentujući 85 odsto populacije, uključivši tu i zemlje bivše Jugoslavije.
Što se drugih pokazatelja rada kao vrednosti tiče, poput odgovornosti i inicijative na poslu, povoljnog radnog vremena, sigurnosti, postignuća na poslu, ispitanici u Srbiji prednost daju bilo kakvom poslu, samo da se radi, bez obzira na zaradu, imajući u vidu visoku nezaposlenost.
Dobro plaćen posao masovno se preferira širom sveta i na prostoru bivše Jugoslavije, jedino u Sloveniji nije na prvom mestu, jer se tamo više ističe zanimljivost, mogućnost napredovanja i sigurnost posla. Kako ističe dr Dragomir Pantić iz Instituta društvenih nauka isto tako dobro plaćen posao je najprivlačniji građanima bivših komunističkih zemalja, mada su pojedinačno gledano ispred njih Maroko i Jordan (po 98 odsto). On kaže da su među bivšim komunističkim zemljama na prvom mestu Albanija i Azerbejdžan, po (95 odsto) dok je Srbija na pretposlednjem mestu (sa 72 odsto što je bilo dovoljno za prvi rang unutar srpskog uzorka), možda zato što je ovde zbog stope nezaposlenosti od 30 odsto važnije naći bilo kakav posao, nego tražiti dobro plaćen, a poslednja u ovoj grupi zemalja je Kina (65 odsto) verovatno iz sličnih razloga, komentariše on.
Sigurnost na poslu je na drugom mestu, osim u Srbiji i Crnoj Gori, verovatno zato što opet ljudi na ovim prostorima smatraju da je važnije imati bilo kakav posao, pa i onaj koji nosi rizik po sigurnost, nego biti bez posla. Inače, sigurnost na poslu se najviše vrednuje u nekim zemljama u razvoju (Maroko i Turska po 98 odsto).
U Srbiji sigurnost na poslu najviše ističu muškarci, zatim stariji i neobrazovani i siromašni. Kako ukazuje Pantić, zanimljiv posao je važan dvostruko više ljudima u Sloveniji (drži drugo mesto na svetskoj rang-listi) nego ispitanicima u Srbiji (samo 45 odsto i tek 68. mesto u svetu), možda zato što su Slovenci u prilici da i o tome vode računa birajući posao, dok u Srbiji to za veliku većinu nije slučaj. Interesantan posao u Srbiji najviše cene mlađi od trideset godina (56 odsto naspram 37 odsto kod starijih od pedeset godina), visokoobrazovani (61 odsto prema 36 kod nekvalifikovanih).
Mogućnost da se na poslu ispolje sposobnosti na rang-listi u Srbiji je na četvrtom mestu, ali je naša zemlja u svetu tek na 72. mestu.
"Ponovo se čini da su ljudima ovde važnije prilike da dobiju bilo kakav posao nego da na poslu imaju bilo kakvu mogućnost da izraze svoje sposobnosti. Ovome svakako kumuje i nepovoljna privredna struktura i slaba ponuda takvih poslova", kaže Pantić.
U zemljama nastalim iz bivše Jugoslavije pogodno radno vreme određenog posla se znatno više ceni u Hrvatskoj, nego u Sloveniji, Srbija se u ovom pogledu nalazi tek na 70. mestu svetske rang-liste .
U Srbiji povoljno radno vreme preferiraju mlađi od trideset godina, za razliku od Crne Gore gde su za to najviše zainteresovane žene.
Posao koji podrazumeva društveni prestiž je na sedmom mestu u svetu, kao i u okviru liste unutar Srbije. Međutim, u svetu prosečno na ugled posla obraća pažnju više od polovine ispitanika, naspram samo jedne trećine u Srbiji, tako da je ona na toj listi tek na 62. mestu. Crna Gora je bliža svetskom proseku sa 48 odsto onih kojima je važan društveni ugled.
Priliku da se na poslu ispolji inicijativa važnim smatra jedna četvrtina ispitanika u Srbiji i Crnoj Gori, dok je u Sloveniji takvih više od tri četvrtine, a u Hrvatskoj više od polovine.
Kako zaključuje Pantić ispoljavanje drugih radnih vrednosti naših građana je slabije izraženo nego u većini drugih zemalja, što je posledica hronične i masovne nezaposlenosti koja čini da ljudi sa ovog prostora uglavnom žele bilo kakav posao, smatrajući sve drugo nerealnim i nedostižnim luksuzom.