„Autosaobraćaj" vozi „poslednji krug"
Са једног од протеста запослених у „Аутосаобраћају” на улазу у Крагујевац (Фото Б. Карталовић)
Kragujevac – Svojevremeno jedan od najvećih prevoznika u Srbiji, kragujevački „Autosaobraćaj“ danas vozi „poslednji krug“. S malo nade da će uopšte dočekati kraj tranzicione i privatizacione trke, tokom koje su sa nekada moćnih autobusa poispadali svi najvažniji delovi, a goriva je, valjda, ostalo tek toliko da se stigne do cilja, gde, kako svi u firmi veruju, stoji i čeka – „strateški partner“. Samo, ko će preuzeti preduzeće sa dugom od oko 650 miliona dinara, sa duplo više zaposlenih nego što je potrebno i sredstvima za rad koja su odavno stekla uslov da budu tretirana kao staro gvožđe.
– Danas bi trebalo da imam sastanak u Ministarstvu privrede, da se konačno dogovorimo oko socijalnog programa i da vidimo šta će biti sa kreditom Fonda za razvoj. To je oko 90 miliona dinara mesečno, a ako bi višak radnika napustio preduzeće, dobili bismo još oko šest miliona, što bismo mogli da iskoristimo za investicije i održavanje autobusa – kaže direktor preduzeća Slobodan Sretenović.
Otkako je pre dve godine beogradska „Lasta“ preuzela gradske linije i 180 zaposlenih, u „Autosaobraćaju“ je ostalo oko 520 radnika. Za otpremnine (300 evra po godini staža), zainteresovano je njih oko 250, ali država, izgleda, nema novca da ih isplati. Prema Sretenovićevim rečima, za realizaciju socijalnog programa potrebno je oko 120 miliona dinara.
– Sprovođenje socijalnog programa je ključna stvar, jer nijedna firma ne želi s nama da razgovora kad vidi koliko imamo radnika – objašnjava direktor „Autosaobraćaja“, navodeći da to nije jedini problem koji bi firma morala da reši.
Iako veliki, dugovi prema bankama bi mogli da se reprogramiraju, a onda bi, sa smanjenjem broja radnika i novim, povoljnim državnim kreditima mogle da se servisiraju i obaveze prema dobavljačima, kaže Sretenović, koga trenutno najviše muči problem „nediscipline u preduzeću“.
– Vozači neće da voze bez plate. Odu u bolnicu i kažu da nisu psihički sposobni, a u tom slučaju nijedan lekar ne može da ih pusti za volan. U ovoj godini smo dali oko 45 miliona dinara za plate, ali primanja su i dalje neredovna – priznaje prvi čovek „Autosaobraćaja“.
Grad je u više navrata upozoravao rukovodstvo da bi zbog zastarelih autobusa i neredovnih polazaka, posle gradskih, preduzeću mogle biti oduzete i prigradske linije. U „Autosaobraćaju“ smatraju da je ovaj problem prevaziđen zakupom polovnih, ali za putnike bezbednih vozila.
Direktora smo pitali kako je obezbeđen novac za zakup autobusa, ako već nema dovoljno para za radničke plate i doprinose, za povezivanje staža i overu zdravstvenih knjižica.
– Zahvaljujući, pre svega, međugradskom prevozu, do Beograda, Crne Gore i drugih gradova, naši prihodi na mesečnom nivou su veći od 40 miliona dinara. A jeftinije je zakupiti polovne autobuse nego popravljati stare. Šta da radite sa autobusom kojem je pokvaren motor, a šasija pukla preko pola. Firma godinama nije ulagala u svoj vozni park koji je nemoguće obnoviti preko noći, bez svežeg kapitala – objašnjava Sretenović.
Prvi ozbiljni problemi u „Autosaobraćaju“ pojavili su se još početkom prošle decenije, kada je preduzeće, na do tada neviđeni način, ušlo u proces privatizacije. Zaposleni su iznenada počeli da poklanjaju akcije direktoru firme, koji im je zauzvrat obećavao da će zadržati svoja radna mesta, te da će preduzećem upravljati kao „pravi domaćin“. Zbog specifične forme ugovora o poklonu, ceo ovaj slučaj je završio na sudu. Pod sumnjom da su učestvovali u raznim finansijskim malverzacijama, kasnije su uhapšeni još jedan direktor i jedan predsednik UO.
Od prodaje centralne garaže i partnerstva sa nekim sumnjivim firmama, „Autosaobraćaj“ je imao više štete nego koristi, a nedaće su se samo gomilale. Što ih je bilo više, rastao je i broj sindikata. Danas ih u firmi ima čak četiri, i svi tvrde da su „reprezentativni“. Svaki sindikat ima svoj pristup rešavanju problema, jedni traže da direktor bude smenjen, drugi su protiv toga. Šta će biti, videće se uskoro, pošto većina sindikata preti štrajkom ukoliko do 26. septembra ne budu isplaćene zaostale zarade. Ali tek tada u preduzeće neće kročiti nijedan pouzdani strateški partner.