Stjuardesa sa diplomom sociologa
Марија Драмићанин
Rođene su u različitim krajevima Srbije, školovale se na različitim fakultetima i u različitim periodima života otišle na četiri suprotne strane sveta – u potrazi za šansom koje ovde nisu dobile ili u nadi da će im život u drugoj zemlji biti lepši. Zajedno čine sastavni deo sumorne migracione statistike Instituta društvenih nauka koja svedoči da svake godine više od 32.000 osoba ode iz naše zemlje.
Od trnja do zvezda najbrže je stigla iz Zrenjanina Branka Mališ (28), diplomirani sociolog, koja se već dve godine na visini od 12.000 metara smeši putnicima renomirane avio-kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Konkurs za stjuardesu poklopio se sa momentom kada je Branka rešila da „radi za platu, a ne samo iz ljubavi”. Iako je pre dve godine iz Srbije otišla sa suzama u očima, danas kaže da joj je žao što to ranije nije učinila. Priznaje da je posao stjuardese potpuno drugačiji od onog za koji se školovala, ali ističe da može biti i nezaboravna avantura – ako se shvati na pravi način.
„Multikulturalna sredina kao što je ova pravo je igralište za sociologa i novinara, a prilika da se zaviri u veliki daleki svet je od neprocenjive vrednosti za moju generaciju koja je detinjstvo provela u ratovima, bombardovanju i pod sankcijama. Fizički jeste naporno i nije nimalo lako buditi se usred noći i biti nasmejan i ljubazan prema stotinama nepoznatih ljudi. Živeći u Dubaiju usavršila sam španski koji sada tečno govorim, a trenutno učim arapski. Takođe, finansiram svoje master studije komunikacije i kreativnog pisanja, na jednom britanskom univerzitetu, što bi iz Srbije bilo praktično nemoguće Nedostaju mi porodica i prijatelji, ali za sada ne planiram povratak u Srbiju“, kaže Branka Mališ.
Njena vršnjakinja Marija Dramićanin iz Kraljeva već tri godine živi i radi na Španskom nacionalnom institutu za onkologiju (CNIO) u Madridu – pre svega zahvaljujući činjenici što je nakon završetka studija na Biološkom fakultetu u Beogradu dobila špansku stipendiju za doktorske studije.
„Za Španiju sam se opredelila pre svega zbog činjenice da je CNIO vodeći institut iz oblasti onkologije, ima odlične uslove za naučni rad i tim vrhunskih stručnjaka sa kojima imam priliku da direktno sarađujem. Trenutno izučavam formiranje imunog sistema na atomskom nivou i potencijalne probleme u tom procesu koji dovode do razvoja tumora. Istovremeno se bavim izučavanjem premeštanja DNK sa jednog mesta na drugo unutar genoma, a rezultati rada na ovom vrlo zanimljivom fenomenu, za koji sam osvojila tri nagrade, već su objavljeni u jednom naučnom časopisu“, priča Marija, koja planira da svoju naučnu karijeru nastavi u nekoj drugoj zemlji, koja neće biti Srbija.
Tridesetpetogodišnja beograđanka, glumica Jelena Stupljanin, koju ovih dana gledamo u televizijskoj seriji „Lisice”, već deset godina uživa u pogledu na grad koji nikad ne spava. U Njujork je otišla pre deset godina jer je želela da svoje profesionalno usavršavanje nastavi u čuvenom glumačkom studiju Li Strazber i u razgovoru za „Politiku“ ističe da je veoma zadovoljna time gde se trenutno nalazi.
„Ovaj grad nazivam svojom kućom, ovde su mi neki od najboljih prijatelja koje imam i koje sam ovde stekla, a raznolikost koju grad stalno pruža je izuzetna. Član sam pozorišne kompanije „Rajzing Finiks repertori“ koji okuplja umetnike moje generacijei koji, pored rada u pozorištu, glume i na filmu i u raznim TV serijama ovde. U svoje dobre prijatelje ubrajam i našeg Uliksa Fehmijua, zatim Beku Vučo, Miru Furlan kao i braću Nemanju i Branislava Balu sa kojima sam snimila i poslednji film ’Love Hunter’ koji ima premijeru u oktobru na varšavskom filmskomfestivalu.“
Dečji neurolog iz Niša dr Bosanka Jočić-Jakubi (50) već tri godine radi u Kuvajtu, gde je otišla nakon zvaničnog konkursa Ministarstvazdravlja Kuvajta koji jebio upućen našem Ministarstvu zdravlja. U razgovoru za naš list ova doktorka sa ponosom kaže da je rođena u Jugoslaviji na koju je jako ponosna i dodaje da je rasla u kosmopolitskoj porodici u kojoj su „obrazovanje, rad, kultura, ljubav i altruizam bili osnovni postulati“ .
„Ja sam se školovala svuda po svetu, naravno o ličnom trošku, i nakon mnogo godina učenja u Holandiji, Belgiji, SAD, Italiji i Austriji posvetila sam se dečjoj neurologiji. Na kraju je došao trenutak da sve inostrane edukacije i škole dečje neurologije i epileptologije budu priznate kao i moje osnovno obrazovanje. To se desilo u Kuvajtu u kome sam posle probnog rada od tri meseca dobila ponudu da ugovor produžim na dve godine, a zatim i dalje – koliko budem htela. Ja pokrivam rad dečjeg neurologa i epileptologa kojih ima samo nekoliko u dve državne bolnice – Al Sabah hospital i Al Farvanija hospital“, kaže dr Bosanka Jočić-Jakubi i sa ponosom dodaje da je obezbedila dolazak desetak lekara iz Srbije u Kuvajt – od deset dečjih neurologa koji pokrivaju celu teritoriju Kuvajta sa 3,6 miliona stanovnika, četvoro je iz Srbije i oni rade u četiri različite bolnice koje su pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja. Na pitanje – da li planira povratak u Srbiju, Bosanka odgovara: „Dom je tamo gde ti je dobro. Meni je dobro u Kuvajtu i to je sada moj drugi dom.“
Katarina Đorđević
-----------------------------------------------------------
Najveći broj naših sugrađana emigrira u Nemačku
Svake godine više od 32.000 osoba ode iz naše zemlje, a statistika govori da najveći broj naših sugrađana odlazi u Nemačku – oko 9.000 njih godišnje pakuje kofere za ekonomski najprosperitetniju zemlju starog kontinenta. Austrija je druga obećana zemlja za naše emigrante, u koju svake godine odlazi više od 4.000 osoba, a iz vizure najnovije statistike Instituta društvenih nauka Slovenija je treća najpoželjnija „druga domovina”. Kada se analizira obrazovni profil emigranata dobija se podatak da najobrazovaniji uglavnom pakuju kofere i diplome u SAD i Kanadu, a najmanje obrazovani odlaze u Austriju. o tome ilustrativno svedoči podatak da čak 44 odsto osoba koje emigriraju u zemlju javorovog lista ima visoko obrazovanje, odnosno da trećina onih koji odlaze u Ameriku ima završen fakultet ili višu školu. Važi i obrnuto – trećina osoba koja se trajno iseljava u Austriju nema završenu osnovnu školu, a 46 odsto emigranata koji odlaze u ovu zemlju ima samo osmogodišnje obrazovanje.
.