Po(s)lovna strategija
Šta se to zbiva s nekad moćnim Jatom?! Iz dana u dan sve više podseća na nemoćnog ptića koji je ispao iz gnezda pa se u ropcu valja po prašini. Nebo je, izgleda, sve dalje za njega.
Ne prođe mnogo kad eto vesti o stidljivim pokušajima Jatovih aeroplana da uzlete. Ako i uzlete, kao da se u vazduhu popišmane pa eto iz belog sveta opet vesti da je zbog kvara prinudno sleteo neki od njih. Plaše li se to nečega, gore?!
U najboljem slučaju, aerodromskom zgradom prostruji informacija da će planirani polazak ili očekivani dolazak kasniti nekoliko tričavih sati.
U odnosu na večnost to jeste vremenski zanemarljiv interval, ali, s obzirom na to da je ova pojava uzela maha usred sezone godišnjih odmora, valjalo bi se dobro zamisliti...
Sportisti bi rekli: forma se tempira za najveće takmičenje u godini, ali šta oni pa znaju. Veliki Jat se trudi da za konkurente, a ponajviše za korisnike, ostane enigma i ne otkriva svoju po(s)lovnu strategiju. Zadugo, biće.
Što se pomenute konkurencije tiče, ruku na srce, još drže primat nad železnicom, mada... Da su vozu krila i odgovarajuća nizbrdica, još bi se i pitali za zdravlje...
Najzanimljivije je da su u Jatu planirane uspehe gromoglasno najavljivali zaista fantastičnim reklamama. Skoro da je ljudima postalo neprijatno da se, gledajući sva ta poznata i draga lica, odluče za neku stranu avio-kompaniju. Nemaju ti promotori nikakve veze s ovom pričom. Trebalo je domaćini da zavire u svoje hangare pre nego što su pristali da udarnički poklič njihove firme bude: "Sve najbolje leti ’Jatom’".
Ne spori pri tom niko da je to "sve najbolje" zaista sve najbolje. Onaj drugi deo parole je podložan smisaonoj proveri.
Šalu na stranu, ovo je još i blag prikaz situacije u ovom nekadašnjem privrednom kolosu. Dugo već on podseća na poznati spomenik u Šumaricama – pticu slomljenih krila.
Kada je o odgovornosti reč, i vedete aktuelnog Vimbldona bi pozavidele na umešnom prebacivanju loptice između poslovodstva kompanije i Jatove tehnike, kao nezavisnog preduzeća, zaduženog za održavanje vazduhoplova.
Pa opet, ništa od navedenog ne smanjuje apetite perjanika Jata. Zahvaljujući zaračunavanju njihovih primanja, prosek zarada u Srbiji deluje daleko viši nego što jeste. Mesto u Upravnom odboru je svojevrstan blagoslov.
Sve je to motivacija da i dalje održavaju najviše standarde u domenu bezbednosti, jer su za teroriste i otmičare, kao oruđe, krajnje neupotrebljivi avioni za koje se ne zna ni da li, ni kada ni koliko daleko će leteti...