Istina mu je bila novinarski kredo
U Beogradu je prošle noći u 82. godini preminuo Velimir – Veka Ilić, dugogodišnji novinar i urednik Sportske redakcije "Politike" i istaknuti atletski poslenik. Velimir – Veka Ilić rođen je 12. oktobra 1925. godine u Žirovnici, a u ranom detinjstvu preselio se u Beograd u kojem je zavoleo atletiku, a zatim i novinarstvo i tim ljubavima, uspešno ih kombinujući, posvetio je ceo život.
Veka Ilić počeo je da se bavi atletikom kao osamnaestogodišnjak, a 1946. postao je član tek formirane atletske sekcije Crvene zvezde. Dve godine kasnije, kada je osnovan AK Crvena zvezda, Veka Ilić, mada još takmičar izabran je za prvog generalnog sekretara kluba, a na osnivačkoj sednici Skupštine Atletskog saveza Srbije i za člana Izvršnog odbora. Te godine bio je i član kros ekipe koja je Crvenoj zvezdi donela prvu titulu prvaka Jugoslavije i započela niz uspeha koji je od "crveno-belih" stvorila naš najuspešniji atletski kolektiv.
Sa Zvezdom osvajao je titule ekipnog prvaka Jugoslavije 1953, 1954. i 1955, godine, dva puta je bio prvak Srbije na 5.000 metara, njegovoj omiljenoj disciplini, više puta vicešampion Jugoslavije, dva puta je bio "bronzani" na balkanskim atletskim igrama, a treće mesto osvojio je i na Svetskom studentskom prvenstvu u Dortmundu 1953. Osam puta branio je boje reprezentacije Jugoslavije uključujući i učešće na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine (5.000 m). Još kao takmičar i klupski i republički funkcioner Veka Ilić počeo je da radi i kao trener, a 1955. izabran je za saveznog kapitena juniorske reprezentacije Jugoslavije.
Uspešan savezni selektor seniorske reprezentacije Jugoslavije bio je od 1963. do 1968. godine kada je podneo ostavku, a stalno članstvo u izvršnim odborima Atletskog saveza Srbije zamenio je predsedničkom funkcijom, koju je obavljao od 1992. do 1997. Generalni sekretar Atletskog saveza Jugoslavije bio je od 1993. do 1995. godine.
Početkom pedesetih godina Veka Ilić počeo je da piše u "Politici" u početku sa atletskih takmičenja, a pravi novinarski ispit polagao je 1952. godine kada je zajedno sa Ljubišom Vukadinovićem izveštavao sa Olimpijskih igara u Helsinkiju na kojima je i sam bio takmičar...
Ipak, "Politika" je na Veku Ilića, maksimalno angažovanog u atletici, u Crvenoj zvezdi i atletskim savezima Srbije i Jugoslavije, morala da čeka do 1960. kada se zaposlio u njenoj sportskoj rubrici u kojoj je ostao do penzije 1991. godine kao novinar, urednik (peti urednik u njenoj istoriji začetoj 1924) i komentator.
Iako atletičar u duši Veka Ilić se sa strašću predavao i drugim sportovima, rukometu ili skijanju na primer, izveštavao je sa mnogih velikih takmičenja širom sveta odlikujući se uvek brzinom, preciznošću i odmerenošću, a njegov novinarski kredo bila je istina - u svakom tekstu, u svakom izveštaju. bez obzira na cenu.
Kada su ga u jednom intervjuu pitali da li je navijač Crvene zvezde, odgovorio je: "Ne, ja sam član Crvene zvezde", a ta činjenica nikada nije dovela u pitanje njegovu objektivnost – ni novinarsku ni selektrosku.
Veka Ilić je, svakako, jedno od najvećih imena jugoslovenskog i srpskog sportskog novinarstva o čemu svedoče najznačajnija profesionalna i društvena priznanja, kao što su "Majska nagrada" i "Oktobarska nagrada", ili najviša državna odlikovanja, sada već zaboravljenih imena.
Ali tekstovi Velimira – Veke Ilića i njegova publicistički opus, u kojem se izdvajaju dela "Od Atine do Atlante" i "Istorija srpske atletike", neće biti zaboravljeni.
Ni Veka Ilić neće biti zaboravljen.