Pesme proživljene pa napisane
„Ова песма рефрен нема”: Звонко Богдан и оркестар „Винарије” Фото З. Анастасијевић
„Svake noći tebi pevam” naziv je koncerta koji će 24. novembra u Centru „Sava” održati legenda panonske šansone Zvonko Bogdan. Koncert kojim će proslaviti 45 godina diskografskog i autorskog rada nazvan je po istoimenoj pesmi koja se nalazi na prvoj vinilnoj ploči u karijeri Zvonka Bogdana, snimljenoj uz pratnju tamburaškog orkestra legendarnog Janike Balaža i objavljene 3. decembra 1968. godine.
Tokom jučerašnjeg susreta sa novinarima kojima je sa svojim orkestrom priredio i mali koncert tokom jednočasovne plovidbe po Dunavu, Zvonko Bogdan je rekao da njegove pesme nisu izmišljene već su sve – doživljene.
– One moraju da imaju treću dimenziju, moraju da budu prethodno odigrane u životu. Tek tada mogu nešto da uradim. Kroz svoje pesme sam se vraćao u prošlost, u detinjstvo, oživljavajući tako uspomene na konkretne ljude i događaje, na jedno nezaboravno vreme, za mene danas kao iz bajke – rekao je muzičar koji je nakon te prve pesme kojom je započeo svoju diskografsku karijeru izdao brojne albume na kojima je, pored sopstvenih kompozicija, snimio jedinstvene interpretacije narodnih i pesama drugih autora poput poznatih „U tem Somboru”, „Što se bore misli moje”, „Ima dana”, „Evo banke, Cigane moj”, „Ko te ima taj te nema”, „Vratiće se rode”…
Uz opasku da se godinu dana sprema za jedan ovakav susret, priznao je da jubileje ne voli kao ni rođendane, ali, kako je rekao, uvek se nađe neko da pročeprka i nađe ih.
– Sve što sam prošao kao amater trajalo je dugo i upućivalo me na profesionalni put. Nastupao sam po kafanama i od njih sam se trudio da napravim jedan mali teatar – priznao je autor numera koje mnogi doživljavaju kao izvorne narodne, kao što su „Ej, salaši na severu Bačke”, „Govori se da me varaš”, „Već odavno spremam svog mrkova”, „Ne mogu se tačno setiti leta”, „Prošle su mnoge ljubavi”, „Život teče u laganom ritmu”.
Prisećajući se prošlosti, Zvonko Bogdan je rekao da ovu prvu pesmu, po kojoj je i nazvan beogradski koncert, zapravo nije smeo nikome da pokaže. A potom je usledila druga – „Ej, salaši na severu Bačke” – u februaru 1971. godine i tako je počeo da nastaje njegov autorski opus.
U dugoj i bogatoj karijeri snimio je 11 el-pi ploča, pet singla i mnoštvo kaseta i ce-dea u raznim izdanjima. Najviše snimaka je zabeležio sa tamburaškim orkestrom RT Vojvodine (nekada Tamburaški orkestar Radio Novog Sada pod upravom Janike Balaže), ali je sarađivao i sa mnogim drugim.
Tokom plovidbe i druženja sa predstavnicima medija Bogdana su pratili, kako je rekao, šestorica najboljih momaka sa severa Bačke, koji su svoj orkestar nazvali „Orkestar vinarije”.
Sa njima je gostima ilustrovao kako je to nekada bilo bez mikrofona i bez struje, onako kako su pre sto godina uživali naši stari.
I pevao pesme poput „Ova pesma refren nema”, „Evo banke, Cigane moj”…
S. Č.