Ko je kum, čije su pare

Podgorica – Stanko Subotić Cane, kontroverzni srpski biznismen za kojim je MUP Srbije raspisao međunarodnu poternicu zbog utaje poreza i krijumčarenja cigareta, prvi put od izbijanja afere "Mreža" javno se oglasio preksinoć, i to posredstvom izjave upućene crnogorskoj novinskoj agenciji MINA. Njegova tvrdnja kako iza napada na njega stoje Vlada Srbije i premijer Vojislav Koštunica, juče se različito tumačila u crnogorskoj javnosti. Dok pojedini analitičari smatraju da je Subotićevo objašnjenje "na mestu", drugi, pak, iznose teoriju prema kojoj se ovo reagovanje može podvesti pod "politikantstvo", jer "ako Vlada Srbije, navodno, ima pik na Subotića zbog njegovih veza sa Crnom Gorom i nekadašnjim premijerom Milom Đukanovićem, kako onda objasniti ko je pokrenuo proces protiv samog Đukanovića i to ne samo pred pravosuđem u Bariju, nego i na nekoliko mesta u Evropi". Po tom gledanju, krug se ipak ne da zatvoriti na kratkoj relaciji Podgorica – Beograd, kako to Subotić sugeriše.

Posebnu pažnju ovde je privukla Subotićeva optužba na račun predsednika opozicionog Pokreta za promjene, Nebojšu Medojevića. Subotić smatra da je Medojević uključen u kampanju protiv njega i Crne Gore, te kako "Medojevićeve insinuacije verovatno služe daljim naporima vlasti Vojislava Koštunice da satanizuje Crnu Goru stvaranjem medijske slike o njenoj navodnoj kriminalizovanosti".

– Medojević je toj politici služio i kao portparol "zemunskog klana", a danas je i najnaivnijima jasno da je taj klan bio izvršilac političke odluke o likvidaciji bivšeg premijera Srbije Zorana Đinđića – tvrdi Subotić. – Novac o kojem se ovih dana govori po beogradskoj i crnogorskoj štampi je moj, a ne crnogorske vlade, što bi želeli da sugerišu samozvani moralisti. Zaradio sam ga legalno. Imao sam regularne ugovore o distribuciji cigareta sa renomiranim proizvođačima kao što su BAT i Rejnolds.

On je precizirao da je robu koju su mu "regularno prodavali, takođe regularno dopremao u Luku Bar", te da su na ulasku za tu robu plaćene sve dažbine koje treba da se plate za robu namenjenu domaćem tržištu.

– U to vreme, svi koji bi trebalo da plate nešto prema inostranstvu morali su, uz dozvolu Ministarstva finansija, novac izneti u gotovini i položiti na bankarski račun. To nisam radio samo ja. Mislim da ovde ja ipak nisam glavna meta. Biće da je ovo još jedan obračun sa Crnom Gorom onih koji su patološki opsednuti njenom nezavisnošću, kao što su nekad bili Đinđićem, sve do njegove smrti – naveo je Subotić

U Crnoj Gori ima dosta onih koji rezonuju da je gotovo istovremeno pokretanje istrage, a zatim raspisivanje Interpolove poternice za Stankom Subotićem zbog šverca cigareta, i okončanje preliminarne istrage tužilaca iz Barija protiv nekadašnjeg crnogorskog premijera i predsednika Mila Đukanovića zbog istog dela, deo velike kampanje koju je Evropska unija pokrenula protiv krijumčara cigareta.

Spekuliše se da je posredi sinhronizovana akcija više nacionalnih policija, uz niz tajnih operacija vođenih od najrazličitijih obaveštajnih službi, tužilaštava, finansijskih policija iz više zemalja i ekonomskih eksperata, čiji je zadatak presecanje sivih tokova novca.

Kojim su sve kanalima cigarete ubacivane u Srbiju i Crnu Goru, a odatle brzim gliserima na italijanski deo Jadrana i dalje u zemlje Evropske unije, do sada nije u potpunosti poznato. Tako se, između ostalog, pominje ruta od istarskih do crnogorskih luka, zatim pravac Rovinj – Bajakovo – teritorija Srbije, pa noćni letovi transportnih aviona do aerodroma u Podgorici i Tivtu...

U to se uklapaju informacije iz policijskih izvora "Politike", koji tvrde da poseduju dokaze kako je preduzeće "Japan tobako internešenel trejding SA" iz Ženeve (Šemin Ru 111) bilo umešano u ilegalnu proizvodnju cigareta marke "monte karlo", čiji je vlasnik licence "JTI ink" iz Tokija, kao i da je u poslove transakcije vezano za ilegalnu proizvodnju ovih cigareta bilo umešano i preduzeće "Zideršimika AG" iz Trizena u Švajcarskoj.

– U vremenu pre nego što je spoljne poslove korporacije "RJ Rejnolds tobako internešenel SA" iz Ženeve kupila japanska kompanija "JTI inc", ova švajcarska kompanija je isporučivala veće količine cigareta iz svog proizvodnog programa, a pre svega "monte karlo", kupcima na području Srbije i Crne Gore – kaže naš izvor, tvrdeći da firme iz tada zajedničke države Srbije i Crne Gore "u svojim poslovnim knjigama nisu prikazali sve količine cigareta koje su kupili kod ovog proizvođača, niti su evidentirane kod srpskih i crnogorskih carinskih organa".

Takođe ističu kako za sada raspolažu podacima da je srpski državljanin Boro Duraković izvesno vreme radio u "Rejnoldsu SA" u Ženevi i na određen način bio umešan u ove poslovne transakcije zajedno sa Stankom Subotićem, koji u Švajcarskoj ima boravište na adresi Teras de Lord Bajron 21 u Ženevi.

Naš sagovornik govori i o nabavci i ilegalnoj trgovini cigaretama "preduzeća ’Kofas iz Bara i ’Ararat’ iz Nikšića, koja su imala poslovni aranžman sa Tutunskim kombinatom iz Prilepa u Makedoniji".

"U periodu od 2001/02. godine u Tutunskom kombinatu u Prilepu ova dva crnogorska preduzeća izvršila su nabavku veće količine cigareta – oko 350 šlepera – koje su prebačene na teritoriju Srbije, a zatim je lažno prikazan izlaz cigareta na Kosovo i Metohiju. Postoje osnovane sumnje da su cigarete distribuisane na teritoriji Srbije, Crne Gore i Italije", tvrdi izvor "Politike".

Prema dokumentaciji dobijenoj od bugarskih carinskih i policijskih organa, srpski organi su utvrdili da su od 1998. do 2000. godine upućene velike količine cigareta, oko 120.000 kartona, iz Luke Burgas u Bugarskoj ka Luci Bar u Crnoj Gori, kao krajnjoj destinaciji. Samo je manji deo cigareta transportovan teretnim kamionima makedonskih registarskih oznaka od Bugarske, preko Makedonije i Kosova, do Crne Gore. I u ovom slučaju postoji sumnja da su cigarete plasirane na tržišta Srbije i Italije.

Brodove koji su transportovali cigarete od Burgasa do Bara angažovalo je jedanaest preduzeća – MMS, "Itersiti trejd", "Mavrikos import", "Gulf igl trejding", "Kargon" i "Red gruv trejding" sa Kipra, "Sekap", "Karelia tobako" i "JM Dolfin Zea Marina Pirej" iz Grčke, kao i "Iternešenel biznis" iz Libana i "Intersiti trejd" iz Burgasa, dok su kao prodavci cigareta evidentirane firme "Kargon korporejšn", "Itersiti trejd LDT", "Spetema trejding LDT", "Dafne šiping end trejding ko", "SASS enterprajzis LTD", "Hristakis Blisis" i "Gulf igl trejding" sa Kipra. Među njima su i MMS iz Libanona, kao i "Dafne šiping end trejding ko", "Sekap SA", "Karelia tobako LTD", "Mavrikos imports SA" i "JM Dolfin SA" iz Grčke.

Na spisku bugarskih carinika i policije našlo se i 26 brodova koji su prevozili ovaj teret do barske luke.

Priča o kompaniji "Rejnolds" i krijumčarenju cigareta balkanskom rutom u javnost je dospela i preko eksperata Evropske komisije koji su u tužbi protiv ove planetarne korporacije Oblasnom sudu Sjedinjenih Američkih Država u Njujorku naveli kako je "RJR potpomagala četiri velike mušterije za prodaju njihovih proizvoda italijanskoj kriminalnoj grupi preko Crne Gore". Ta četiri klijenta, poznata kao legendarna četvorka su Gilbert Lorens, Luis Garsija Manolo, poznatiji kao Il Španjolo, Patrik Laurent i Patrik Monier. Svaki od njih je imao ovlašćenje preneto od ekskluzivnih vlasnika licenci iz Crne Gore, odnosno preduzeća "Montenegro tobako tranzit" (MTT). Na drugom nivou su sarađivali sa "zaverenicima koji su bili, u stvari, predstavnici italijanskih mafijaških udruženja, uključujući Đerarda Kuoma, Guljelma Kijavu, Augusta Arćelaskija, Gregori Corcakisa, Ćira Macarelu, Frančeska Prudentina i ostale".

Oni tvrde da su podgoričku kompaniju MTT osnovali članovi italijanskih kriminalnih organizacija u saradnji sa Vladom Crne Gore.

"Kompaniju je zvanično odobrila Agencija za strane investicije koja je radila pod specijalnom zaštitom Mila Đukanovića. Koristeći banke u Švajcarskoj i Lihtenštajnu oni su usmeravali novac italijanskih mafijaških organizacija u jugoslovensku federalnu vladu i Vladu Crne Gore. Novac zarađen od prodaje licenci italijanskih kriminalnih organizacija dostizao je stotine  američkih dolara po paketu cigareta", kaže se u dokumentu.

Predstavnici "Rejnoldsa", tvrde oni, dolazili su u Crnu Goru po službenoj dužnosti kako bi nadgledali transporte cigareta i uslužili kupce, pratili utovar i istovar svojih proizvoda, a povremeno su pozivali zaverenike u Ženevu, gde su imali sastanke sa izvršnom vlašću "RJR internešenel".

O švajcarskoj vezi govori se i u obrazloženju presude "italijanskom poslovnom čoveku" Đerardu Kuomu, koji je u prvostepenom postupku osuđen na sedam godina zatvora zbog međunarodnog krijumčarenja cigareta.

"Sledeća i ujedno finalna faza, predstavljena je iznošenjem novca u Švajcarsku, novčanih sredstava sakupljenih od strane kriminalnih organizacija za potrebe finansiranja crnogorskih vlasti, onih istih vlasti koje su ovlastile isprva Vladimira Bokana, a potom Franka Dela Torea i četiri vlasnika dozvola da deluju na teritoriji Crne Gore, koji su u ovoj zemlji naišli na gostoprimstvo, i dobili zaštitu od strane države", navedeno je, između ostalog, u obrazloženju presude koju je potpisala sudija Kjara Ćivitano.