Studenti ne vole spanać
Анкетирани студенти њих 72 одсто оценило је квалитет хране као задовољавајући, 18 одсто као лош, а девет одсто сматра да је храна одлична
Studenti Beogradskog univerziteta koji se hrane u menzama najviše vole da jedu pasulj, bečku šniclu i pomfrit, dok bi sa menija rado izbrisali spanać. Prema njihovom mišljenju, najkvalitetnija hrana služi se u restoranu "Rifat Burdžević", a najlošija u "Obilićevom vencu". Razlozi leže u tome što "Rifat" jedini od 13 restorana Studentskog centra (SC) ima porcelansko, a ne plastično posuđe i što se tu hrane stranci na studentskoj razmeni u našoj zemlji.
Te podatke saopštio je juče Studentski savez Beograda koji je od početka godine anketirao 1.000 akademaca u devet restorana SC-a. Visokoškolci svih godina studija ocenjivali su kvalitet i izbor hrane, higijenske uslove, ljubaznost osoblja i veličinu porcije u restoranima "Studentski grad", "Kralj Aleksandar Prvi", "4. april", "Rifat Burdžević", "Karaburma", "Patris Lumumba", "Košutnjak", "Žarko Marinović" i "Obilićev venac". Najviše anketiranih (72 odsto) ocenilo je kvalitet hrane kao zadovoljavajući, 18 odsto kao loš, a devet odsto smatra da je hrana odlična. Akademci su rekli i da su pojedina jela hladna i masna, a imali su primedbe i na svežinu hleba. Prema rečima Rajka Tanasijevića, predsednika komisije SSB-a za kontrolu kvaliteta ishrane, hrana sadrži 40 odsto masti iako je Svetska zdravstvena organizacija propisala da to bude najviše 27 odsto. Time se, kazao je ovaj budući nutricionista, ostvaruje efekat sitosti studenata.
Ljubaznost zaposlenih razlikuje se u pojedinim restoranima i po pravilu je manja u većim menzama. Na predlog SSB-a osoblje je počelo da nosi bedževe sa imenima, a visokoškolci bi uskoro mogli svoje primedbe i pohvale da upisuju u knjigu utisaka. Kada je reč o veličini porcije, ona je mala za 28 odsto ispitanika, odnosno za trećinu muškaraca i petinu devojaka.
U ovom istraživanju studentima nije postavljeno pitanje da li su za kvalitetniju hranu spremni da plate više.
– Kao što je poznato, trećinu cene plaća student, a ostalo se "pokriva" iz budžeta. Ako bon za ručak košta 45 dinara, to znači da ceo obrok košta 135 dinara. Dakle, cena ručka u studentskom restoranu je ako ne skuplja, makar ista kao u restoranu Skupštine Srbije, ali nije istog kvaliteta – objasnio je Nenad Đorđević, predstavnik SSB-a.
Ovo istraživanje biće predstavljeno rukovodstvu Studentskog centra da bi se poboljšao kvalitet i uočeni nedostaci bili otklonjeni.