Pretnja rata u Južnom Sudanu
Džuba – Oružani sukobi rivalskih frakcija armije Južnog Sudana proširili su se juče izvan prestonice Džube, po garnizonima u unutrašnjosti zemlje, podgrevajući strepnju od izbijanja šireg sukoba u državi staroj dve godine, prenosi Rojters.
Prema izveštajima iz Bora, grada na oko 150 kilometara severno od Džube, nakon sukoba u dva garnizona, trupe lojalne letos smenjenom zameniku predsednika državeRiku Mačaru preuzele su kontrolu nad tim armijskim bazama. Oružano nasilje sve više poprima format etničkog sukoba.
Predsednik Salva Kir Majardit je pripadnik većinskog plemena Dinka, dok je otpušteni Rik Mačar iz plemena Nuer. Pre 22 godine vojnici lojalni Mačaru masakrirali su saborce iz redova plemena Dinka: u zemlji zato raste zabrinutost da bi se tekući sukob mogao preliti izvan vojnih kompleksa.
Po oceni predsednika Kira, sukob unutar armije Južnog Sudana, u kome je do sada poginulo skoro 500 ljudi, pokušaj je državnog udara koji su podstakle pristalice Mačara koji je juče sa nepoznate lokacije demantovao bilo kakvu upletenost u armijski razdor u Južnom Sudanu.
U Džubi je juče bilo mirno, nakon sporadične noćne pucnjave u gradu u kome je u ponedeljak zaveden policijski čas. I dok su veze mobilne telefonije i dalje uglavnom u prekidu, međunarodni aerodrom u Džubi je ponovo otvoren za saobraćaj.
Stejt department je u međuvremenu naložio američkim državljanima da smesta napuste Južni Sudan i suspendovao normalan rad ambasade. Zvanični Vašington otpočeo je juče sa evakuacijom Amerikanaca iz te ekvatorijalne zemlje. Velika Britanija je istovremeno počela evakuaciju dela osoblja ambasade iz Džube.
Žerar Aro, francuski ambasador u UN, ocenio je juče na Ist riveru da sukob u Južnom Sudanu „ima potencijal da preraste u građanski rat” između dve najbrojnije etničke grupe u Južnom Sudanu: Dinki i Nuera, preneo je Bi-Bi-Si.
***
Najmlađa i najsiromašnija država Afrike, Južni Sudan je prošlog vikenda postao novo žarište oružanih sukoba na naftom, uranijumom i dijamantima bogatom ekvatoru. Država veličine Francuske, bez ijednog kilometra asfaltnog puta izvan prestonice, Južni Sudan je politički nestabilan od sticanja nezavisnosti juna 2011, što zbog endemskog siromaštva, istorijskog rivaliteta najbrojnijih plemena, što zbog strateških interesa spoljnog sveta.
Po naftnom potencijalu, Južni Sudan je treća najbogatija država u Africi (iza Nigerije i Angole): američki „Ševron” je 1973. započeo eksploataciju nafte na tom terenu. Danas je glavni uvoznik nafte iz Južnog Sudana Kina.
Tekući sukob ukoliko se uveliko proširi izvan garnizona u Džubi, mogao bi da ugrozi pošiljke nafte za kineske partnere kako trasom preko naftovoda u Sudanu do luke Port Sudan na Crvenom moru, tako i drumskim putem do luka u Džibutiju, ocenile su juče afričke novinske agencije.
Unutararmijski sukob u Južnom Sudanu uveliko zabrinjava njegove susede. Sa donedavnom maticom Sudanom, mlada država ima najdužu nedefinisanu granicu u Africi i rovite odnose zbog odlučnih teritorijalnih aspiracija Džube i Kartuma prema pojedinim naftom i vodom bogatim pograničnim regionima.
Etiopija i Kenija – dva najbogatija suseda Južnog Sudana –sa osobitom brigom prate razvoj situacije jer bi raspirivanje i prelivanje sukoba moglo da dovedeu pitanje dogovorenu izgradnju naftovoda, puteva i novih naftnih terminala na obali Kenije (koje bi sufinansirali i bogati partneri iz Azije). Na drugoj strani, Južni Sudan ima dugačku granicu sa Centralnoafričkom Republikom i Ugandom, terenima gde se već godinama krije zloglasni Džozef Koni, vođa „Božje vojske spasa”, za kojim traga nekoliko stotina američkih komandosa.
Istovremeno, Južni Sudan ima poroznu granicu sa regionom Darfura u Sudanu, gde je nedavno stigla grupa radikalnih mudžahedina iz Malija.