Mržnja jača od Hipokrata

06. 07. 2007. 20:17

"Ubijaće vas oni koji vas leče", setio se ovih dana anglikanski sveštenik na službi u Bagdadu Endrju Vajt misterioznog proročanstva koje mu je proletos u Jordanu uputio jedan učesnik skupa iračkih verskih lidera.

Vajt tada na to nije obratio pažnju, ali skorašnji događaji i teroristički alarm u Britaniji naterali su ga, kako je rekao u telefonskoj izjavi "Njujork tajmsu", da se priseti upozorenja ovog iračkog sunita iz pobunjeničke provincije Anbar za koga je naknadno čuo da je povezan sa Al Kaidom.

Ne samo ovaj sveštenik ima razloga da zbunjeno preispituje neke susrete i nečije reči. Širom Britanije mnogi se sada sa nelagodom i zapanjenošću sećaju pojedinih suseda, kolega, stanara, ili poznanika, manje ili više neupadljivih ljudi sa jednom zajedničkom karakteristikom. Svi su bili medicinari, lekari ili studenti medicine.

Podatak da je od osam uhapšenih u istrazi o neuspešnim terorističkim napadima u Londonu i Glazgovu čak šest zdravstvenih radnika, odista deluje kao ostvarenje opomene citirane na početku teksta, pogotovo u kontekstu činjenice da su svi osumnjičeni "nebritanskog porekla". Tačnije, u pitanju su useljenici iz bliskoistočnih zemalja, Libana, Jordana, Iraka, dok su dvojica iz Indije.

Dosad se najviše saznalo o dr Bilalu Abduli, zaposlenom u bolnici Rojal Aleksandra u Pejsliju u Škotskoj, jednom od napadača iz zapaljenog "čirokija" kojim su pokušali da udare u zgradu aerodroma u Glazgovu. Drugi, Halid Ahmed je u kritičnom stanju prebačen upravo u Bilalovu bolnicu, a ovaj irački lekar optužen je i za pripremu diverzija u Londonu, eksplozivom postavljenim u dva "mercedesa" u Vest endu u prošli petak. Kako je moguće da neko svoju profesionalnu i životnu opredeljenost za brigu o drugima tek tako podredi jednom destruktivnom cilju, ideji razaranja i uništavanja tuđih života, pitanje je gotovo u filozofskoj ravni i koje nadmašuje sve nedoumice oko samih događaja. Životna priča dr Bilal Abdule je iz tog ugla posmatrana posebno zanimljiva.

Bilal je dete iz ugledne lekarske porodice, rođen u Britaniji ali odrastao i školovan u Bagdadu gde je uživao u privilegijama i standardu pripadnika više srednje klase. Na fakultetu je, međutim, postala upadljiva njegova prevelika zaokupljenost religijom, nosio je bradu i izgledom podsećao na vahabita, pričaju sada njegove kolege iz studentskih dana.

Abdulu jer dobro upoznao i Hišam Kveder, sekretar muslimanskog dobrotvornog društva u Kembridžu u Engleskoj, gde je mladi lekar jedno vreme živeo i tamo redovno odlazio u džamiju.

Bio je zabrinut zbog situacije u Iraku i nezadovoljan položajem sunita, ali delovao je opušteno i normalno, kao obrazovana osoba, ispričao je Kveder, navodeći da je posle pauze od nekoliko godina Abdulu ponovo video prošle godine i iznenadio se promenom  u njegovom ponašanju. Bio je besan i ogorčen zbog situacije u Iraku, zabrinut za porodicu i prijatelje, citiraju mediji Kvedera koji je rekao da je doživeo šok kada je fotografiju uhapšenog lekara ugledao u novinama.

Jedan drugi Abdulin poznanik iz Kembridža, Širaz Maher, bivši pripadnik ekstremističke grupe Hizb ut Tahrir, nije međutim bio toliko iznenađen. On pamti da je lekar proslavljao pogibiju svakog britanskog ili američkog vojnika u Iraku i čuvao kasetu sa snimkom Al Zarkavija kako odrubljuje glavu jednom taocu. Pominje, ipak, da su šiiti ubili Abduli najboljeg prijatelja.

Plodovi mržnje na sve strane. I strahovanje Britanije ne samo za svoje nedužne građane koji će se naći na meti nečije iracionalne osvete, nego i za buduće posledice ratne politike koja se pokazala kao plodno tle za fanatizme raznih boja. Od nove vlade Gordona Brauna očekivalo se da će povući pravi potez i najaviti vraćanje preostalih britanskih trupa iz Iraka. Po dosadašnjim izjavama reklo bi se da se Braunu ne žuri previše.