Lirski pogled na Afriku
Брендон Бенон
Snimao je fotografije za razne klijente – Lekare bez granica, mnogobrojne agencije Ujedinjenih nacija i nevladine organizacije. Njegovi radovi objavljivani su u „Njujork tajmsu”, „Dejli telegrafu”, „Indipendentu”, „Gardijanu”. Od 2005. Brendon Benon iz SAD, fokusiran je na Afriku – Keniju, Južni Sudan, Somaliju, Sijera Leone, Nigeriju, Tanzaniju.
Izbor onog najboljeg što je na tim mestima zabeležio izložiće u Beogradu, na postavci „Wonderful Photographic Site”, koja se otvara 4. januara u Galeriji Narodne banke Srbije. Reč je o ličnom, lirskom izboru trenutaka koji nude posmatraču jedan iznijansiran pogled na život u Africi.
Kontinentu za koji u razgovoru za „Politiku” kaže da je više nego raznolik. – Oni koji ga nisu posetili teško da mogu da zamisle koliko je šarenolik, različit. Mnogo više nego Evropa. P
Suša, Kenija (slika levo); Prve kiše, Južni Sudan (slika desno)
Počev od toga što ljudi žive i u izbegličkim kampovima i kolibama, ali i luksuznim vilama i zatvorenim delovima gradova. U isto vreme možete da vidite čoveka koji na leđima nosi 70 kilograma uglja, ali i one udobno zavaljene iza volana automobila od 70.000 dolara. Stoga, mnogo čega se još živo sećam – prijateljstava, ljubavi, obroka, pesama, smeha, tragedija, puteva i aerodroma, ali i zvezdama obasjanih noći – kaže Benon.
Našeg sagovornika zadaci su vodili u izbegličke kampove širom kontinenta, iza scena konflikata, na prvu liniju ekološke katastrofe i u jednostavne domove običnih stanovnika. Interesovanje za fotografiju stekao je zahvaljujući svojoj majci, amaterskom fotografu sa mračnom komorom u kupatilu o kojoj je dugo vodio računa kada je obolela od multiple skleroze. Patnja mu je bliska i privatno i poslovno, pa ne beži od teških priča. – Patnja je svuda i nigde istovremeno, slično je i sa radošću.
Na mojim fotografijama ovekovečene su i tuga, ali i sreća, avantura, igra. Te kontradikcije deo su naših života, koji su svaki za sebe različiti. Iskustvo koje sam stekao tokom brige majci pokazalo mi je da iza svakog trenutka patnje postoji suštinska pobeda nad okolnostima. Gledam na živote ljudi kao na bezbroj smislenih odnosa, borbi protiv teškoća i postizanja malih pobeda.
Fotografisanje patnje može imati mnogo uloga. Možete, na primer, sliku nekoga ko je, nažalost, preminuo dati onima koji su ga nadživeli. Ili fotografiju neke prirodne katastrofe možete iskoristiti tako da njome sakupite novac za pomoć nastradalima. Ili zadatak možete početi kao fotograf, a završiti ga kao prijatelj osobe koju ste snimali.
Kako autor voli da istakne, fotografija je jedan od načina na koji pamtimo mnoge stvari. Najpre je reč o podsećanju na momenat kad smo je snimili, a potom i na trenutak kada smo je odabrali za štampu ili izlaganje.
– Ne očekujem neku dramatičnu promenu kao posledicu mog rada. To bi bilo previše. Davno sam od toga odustao. Stvari su bile ovakve kakve jesu mnogo pre nego što sam se ja pojavio sa svojom skromnom kamerom. Ali, dovoljno je dobro podeliti informaciju i napraviti tako čak i milimetarsku razliku.
Drago mi je ako to što radim inspiriše kod drugih radoznalost i akciju. Novi radovi Brendona Benona, nastali tokom radionice za fotografe u Ruandi, biće izloženi tokom aprila u Londonu, na Kings Koledžu. Posao u Africi nastavlja, tražeći neki dugoročniji projekat. U međuvremenu, bavi se pejzažima rodne Amerike. – Nikad nema dovoljno vremena da bi se sve obavilo!
M. Dimitrijević