Hodorkovski i Anri Levi

17. 01. 2014. 22:00

„Sovjetski disidenti su dolazili na Zapad i bacali izazov svojim bivšim državama. Tako su postupali i Vladimir Bukovski i Andrej Saharov i drugi. Njihova gorka ironija zvučala je kao udar groma čije su se posledice čule s kraja na kraj sveta. A danas Mihail Hodorkovski, bivši zatvorenik Vladimira Putina, gotovo ništa nije rekao posle svog oslobođenja”, vajka se ovih dana Bernar Anri Levi, a prenosi veb-portal Dejli bist.

Možda je tačnije da Hodorkovski nije govorio ništa od onoga što se od njega očekivalo, jer – najčuveniji ruski zatvorenik u nekoliko intervjua datih tokom prva dva dana na slobodi rekao je toliko toga da je uništio sve nade onih koji su, kao i Levi koji je potpisivao razne peticije za njegovo oslobađanje, deset godina radili na stvaranju imidža disidenta koga Putin drži u zatvoru zato „što ga se boji”.

U intervjuu ruskom časopisu „Nju tajms”, koji izlazi i na ruskom i na engleskom, Hodorkovski šokira urednicu Evgeniju Aljbac koja pokušava da od njega izvuče željeni odgovor i gotovo šapatom mu dobacuje da na severnom Kavkazu žive ljudi druge kulture, ali dobija odgovor da bi on išao da ratuje da se Severni Kavkaz ne otcepi. Na pitanje o nacionalizmu, Hodorkovski nakon što objasni da ne treba mešati nacionalizam i nacional-šovinizam, sebe proglašava nacionalistom, a kad je reč o teritorijalnom integritetu Rusije kaže da je to najvažnije pitanje pred kojim blede sva ostala.

Deset godina je propagandna mašinerija radila na „pretvaranju” ekonomskog prestupnika u hrabrog protivnika „Putinovog režima”. Operacija je uspela i sada bi oni koji su čitavu deceniju investirali u njegov imidž disidenta da Hodorkovski bude onakav kakvog su sami stvarali. A njega nema. Ovaj, koji je uprkos „Putinovom režimu” gotovo svakodnevno iz zatvora davao intervjue i ruskim i zapadnim medijima, umesto da „zagrmi, kao udar groma”, ponavlja da, zahvaljujući upravo Putinu, u zatvoru niko nije smeo da ga maltretira niti da dirne njegovu porodicu.

Ali, Levi se ne predaje – on se iskreno nada da Hodorkovski, „kao Bog Jahve, još nije izbacio sav svoj gnev”, i da će to jednom uraditi, pa ga za svaki slučaj podseća na čuvene disidente, ali još čuvenije zaboravlja – ne slučajno. Jer odjekivalo je i kad su otišli Solženjicin i Zinovjev, ali je i te kako odjeknulo kad su se vratili kući i poslednje godine svog života posvetili opisivanju tog zapadnog „idealnog društva”, čije lepote čak ni „sužanj” Hodorkovski ne želi da „plati” otcepljivanjem Severnog Kavkaza.

Desetogodišnja investicija je propala i oni koji su se nadali da će Hodorkovskog moći da koriste za borbu protiv Rusije i Putina, moraće da uzmu rezervne igrače. Možda će „Pusi Rajot” odgovarati. One se već pripremaju da „oteraju” Putina s vlasti. Istini za volju, obećale su da više neće voditi ljubav javno, po muzejima i pred publikom, pa će samim tim biti manje interesantne ali nek bar negde odjekne.