Čelo u petoj brzini

13. 07. 2007. 17:52

Миша Мајски и "I virtuosi italiani" (Фото Л. Вулетић)

Posle niza sjajnih violončelista, naših i stranih, kao i master klasa i radionica, Čelo fest se završio spektakularno, sa stranim kamernim ansamblom "I virtuosi italiani" i jednim od danas najekskluzivnijih izvođača na svetu, Mišom Majskim, koji je svoj nastup posvetio "velikom učitelju" Mstislavu Rostropoviču. A učitelj je Majskog svojevremeno proglasio za "... jednog od izuzetnih talenata mlađe generacije violončelista. Njegovo izvođenje predstavlja kombinaciju poezije i prefinjenosti sa velikim temperamentom i sjajnom tehnikom."

Danas je to ekscentrični umetnik sa sedom grivom na glavi, u neobičnoj odeći i nastupom bez osmeha. Njegovim solističkim resitalom na Bemusu nismo bili oduševljeni zbog pre(velikih) sloboda koje je sebi dozvoljavao u tumačenju svih dela sa programa. On je to činio i ove večeri, najmanje u jevrejskoj molitvi Kol Nidrei Maksa Bruha, pa je taj doživljaj i bio najsugestivniji. Velika dinamička skala, ogroman doživljajni raspon i usredsređivanje na molitvu zvučali su muzikalno, potresno i inspirativno.

Međutim, "I virtuosi italiani" nisu uspeli da ga obuzdaju u tumačenju Koncerta br. 1 u Ce duru J. Hajdna, da ne žuri i da ne romantizira preterano, a on je baš to činio – od drugog stava je napravio romantičarsku baladu, a od trećeg zbrzano i histerično jurcanje koje niko ne može da sledi. Ni dva Baha na bis nisu ostavila bolji utisak. Oduševljenje publike bilo je, za razliku od našeg, potpuno.

Svetski priznati kamerni ansambl od dvanaest muzičara, "I virtuisi italiani", pored dve koncertne pratnje, bez dirigenta je izveo i ostali deo programa, na početku Serenadu za gudače u Ce duru op. 48 P. I. Čajkovskog sjajno, uigrano, besprekorno izbalansirano, bez ikakve želje i potrebe za estradnim efektima. Šta jedan ozbiljan ansambl može da učini od popularne "Hrizanteme" Đ. Pučinija slušali smo s nevericom. Ova pitka, laka i neodoljiva muzika prozvučala je ozbiljno i vredno, dopunjena nekim unutrašnjima dijalozima i slojevima koje nismo do sada čuli. Poznatiji kao autor filmske muzike, Nino Rota je u izvođenju ovog sjajnog ansambla u Končertu za gudače (Preludijum, Skerco, Arija i Finale) ostvario ljupkost, mekoću i šarm koji su prirođeni mediteranskom duhu i izrazu koji je ansambl sve vreme demonstrirao. Publika im nije dozvolila da odu sa scene pa je na bis njihov koncertmajstor, praćen ansamblom, ređao stavove iz "Četiri godišnja doba" Vivaldija do duboko u noć.