Jedan čitav novi smisao

25. 01. 2014. 13:27

U svom ese­ju iz 1921. go­di­ne Jo­van Du­čić je re­kao da je „Po­li­ti­ka” bi­la je­dan či­tav no­vi smi­sao. Ko­li­ko je isti­ne u ovom za­pa­ža­nju po­tvr­đu­je isto­ri­ja. Za­to da­nas, 110 go­di­na od iz­la­ska pr­vog bro­ja, ne mi­slim sa­mo na do­stig­nu­ća u obla­sti štam­pa­nog no­vi­nar­stva, već go­vo­rim o dnev­nom li­stu ko­ji je pre­ra­stao no­vi­ne i po­stao oba­ve­zna li­te­ra­tu­ra u pro­u­ča­va­nju sve­ko­li­ke mo­der­ne isto­ri­je dr­ža­ve i dru­štva. Ne sa­mo da su bu­ne, ra­to­vi, ne­mi­ri, po­li­tič­ka i eko­nom­ska pre­vi­ra­nja bi­le te­me, već su se na stra­ni­ca­ma „Po­li­ti­ke” sme­nji­va­li knji­žev­ni i uop­šte umet­nič­ki prav­ci, či­ta­lo se o ži­vo­tu obič­nog čo­ve­ka, upo­zna­va­lo sa do­ga­đa­ji­ma u sve­tu...

„Po­li­ti­ka” je­ste je­dan no­vi smi­sao, jer je na je­din­stven na­čin na svo­jim stra­ni­ca­ma sve­do­či­la o či­ta­vim epo­ha­ma kroz ko­je smo pro­la­zi­li.
To­kom 110 go­di­na po­sto­ja­nja list „Po­li­ti­ka” je svoj uti­caj vi­še­stru­ko ostva­ri­vao, ali je onaj na pro­fe­si­ju ostao po­jam do da­nas – „Po­li­ti­ki­na” ško­la no­vi­nar­stva. Ko je sve pi­sao i ob­ja­vlji­vao, ni­je ni ču­do što je  upra­vo „Po­li­ti­ka” us­po­sta­vlja­la stan­dar­de, a ne­ret­ko bi­la i avan­gar­da u sti­lu, je­zi­ku, fo­to­gra­fi­ji, ka­ri­ka­tu­ri, di­zaj­nu, pre­lo­mu. Ovaj je­din­stve­ni dnev­ni list oku­pljao je pre­sti­žna ime­na srp­ske mi­sli, ne sa­mo no­vi­nar­ske.

Pi­sa­ti za „Po­li­ti­ku” bi­la je čast i pre­stiž: Nu­šić i Du­čić, Cr­njan­ski i Ćo­pić, De­san­ka i Isi­do­ra, Tin i Ka­por, Vib i Po­pa, Slo­bo­dan Jo­va­no­vić, Mi­haj­lo Pe­tro­vić, sve do na­ših sa­vre­me­ni­ka ko­ji da­nas ob­ja­vlju­ju. Ka­ri­ka­tu­re Pje­ra Kri­ža­ni­ća ili Džum­hu­ra i Ku­ša­ni­ća bi­le su za­štit­ni znak i re­čit ko­men­tar do­sto­jan sva­kog tek­sta.


„Ne­moj­te Ivo pro­pu­sti­ti pri­li­ku da sa­ra­đu­je­te u ’Po­li­ti­ci’, to je ugled­na ku­ća”, po­sa­ve­to­va­će Jo­van Du­čić bu­du­ćeg no­be­lov­ca Ive An­dri­ća. A ovaj će, go­di­na­ma ka­sni­je, s po­no­som re­ći: „Ja u „Po­li­ti­ci” ob­ja­vlju­jem, što bi se re­klo, od ka­da znam za se­be.” Da­kle, ime­na pi­sa­ca ko­ji ob­ja­vlju­ju svo­je tek­sto­ve, a ne­iz­o­stav­no su gra­di­vo u škol­skim či­tan­ka­ma i lek­ti­ra­ma, bra­ne ugled i pre­stiž „Po­li­ti­ke” vi­še od bi­lo ko­je re­či. Osta­ti ve­li­ki po­sle njih, od­go­vor­nost je i is­ku­še­nje kroz ko­je pro­la­zi „Po­li­ti­ka” sva­ko­ga da­na, u sva­kom svom dnev­nom iz­da­nju.


„Po­li­ti­ka” se ci­ti­ra, u raz­go­vo­ri­ma se po­zi­va na njen auto­ri­tet, sva­ko ma­lo se re­če­ni­ca po­či­nje sa: „’Po­li­ti­ka’ je ob­ja­vi­la..., u ’Po­li­ti­ci’ sam či­tao, ’Po­li­ti­ka’ pi­še...” Spe­ci­fič­na te­ži­na „Po­li­ti­ki­nih” tek­sto­va ne­mer­lji­va je u od­no­su na dru­ge, ali bi za­to i nje­na od­go­vor­nost pred či­ta­o­ci­ma i dru­štvom u ce­li­ni mo­ra­la bi­ti jed­na­ka.


Bi­lo je po­sr­ta­nja, na­ro­či­to u go­di­na­ma u ko­ji­ma sam i sam do­ra­stao da či­tam „Po­li­ti­ku” ili bu­dem nje­na te­ma, tek­sto­va ko­ji ni­su li­či­li na po­li­ti­ki­nu ško­lu no­vi­nar­stva, ko­ji su, po­tvr­di­će vre­me pred na­ma, od­stu­pa­li od ure­đi­vač­kih te­me­lja osni­va­ča. Bi­lo je da­na i go­di­na ka­da se, ta­mo gde se naj­ma­nje oče­ki­va­lo – na stra­ni­ca­ma „Po­li­ti­ke”, ni­je mo­glo pro­na­ći ono što je Vla­di­slav Rib­ni­kar is­ti­cao kao ure­đi­vač­ki im­pe­ra­tiv re­kav­ši: „Sva­koj par­la­men­tar­noj vla­di po­treb­na je par­tij­ska opo­zi­ci­ja. Zar je isti­na ma­nje isti­na ka­da je ka­že je­dan čo­vek, no ka­da je ka­že vi­še njih?”


U tre­nut­ku ka­da su se po­ja­vi­le ne­za­vi­sne dnev­ne no­vi­ne „Po­li­ti­ka”, dav­ne 1904. go­di­ne, na de­se­ti­ne ime­na dnev­nih li­sto­va iz­vi­ki­va­li su kol­por­te­ri. Eho ime­na tih no­vi­na ne od­zva­nja u po­ve­sti. Za­bo­ra­vi­li su se, ne­sta­li. „Po­li­ti­ka” pr­ko­sno tra­je de­le­ći usud svo­ga na­ro­da i dr­ža­ve. Uspo­ni, pa­do­vi, ure­đi­vač­ka sme­lost ali i od­su­stvo me­re objek­tiv­no­sti, no­vi­nar­ske bra­vu­re ali i cen­zu­re, pa auto­cen­zu­re ta­ko opa­sne za pro­fe­si­ju no­vi­na­ra, ali i dru­štvo uop­šte, pa opet i od­u­vek tek­sto­vi ko­ji uti­ču na for­mi­ra­nje sa­vre­me­ne gra­đan­ske mi­sli u Sr­bi­ji.

Sve je to „Po­li­ti­ka”. Nje­no tra­ja­nje u vre­me­nu i is­tra­ja­va­nje u vi­so­kim no­vi­nar­skim stan­dar­di­ma, od­go­vor­nost za na­pi­sa­nu reč či­ju slo­bo­du ome­đa­va­ju tek pro­fe­si­o­nal­ni mo­ral i na­ci­o­nal­ni in­te­res, pre­po­zna­va­nje bu­duć­no­sti me­di­ja iza­zo­vi su za sve ko­ji u ovom tre­nut­ku ima­ju čast da ob­li­ku­ju sva­ko dnev­no iz­da­nje naj­traj­ni­jeg srp­skog dnev­nog li­sta. Va­ša od­go­vor­nost je vi­še­stru­ka: stru­ka, po­re­klo i tra­di­ci­ja, na­sle­đe, oče­ki­va­nje dru­štva, op­sta­ja­nje u bu­duć­no­sti, no­vi me­di­ji, no­vi no­si­o­ci in­for­ma­ci­je, no­va teh­no­lo­gi­ja, no­va fi­lo­zo­fi­ja no­vi­nar­stva.
No­vih sto go­di­na pred va­ma!


Pred­sed­nik Re­pu­bli­ke Sr­bi­je