Haotičan razvod sa Avganistanom

Milan Mišić

29. 01. 2014. 12:30

Хамид Карзаи (Д. Стојановић)

Od našeg stalnog dopisnika

Vašington – Američki izlazak iz Avganistana, najdužeg rata u njenoj istoriji, nesumnjivo će biti mnogo komplikovaniji nego što je bio ulazak, u oktobru 2001. Umesto da se sa novim avganistanskim vlastima rastanu kao saveznici, Amerikanci će, kako se stvari razvijaju, biti ispraćeni kao i svi prethodni okupatori.

Ključni akter ovako nepovoljnog raspleta jeste Hamid Karzai, predsednik Avganistana, koji je doskora smatran „američkim čovekom”. U njegov kabinet su dugo pristizali džakovi puni dolara poslati iz obližnje američke ambasade u utvrđenoj četvrti Kabula, gledano mu je kroz prste kad je u svoju korist štimovao izbore i žmurilo se pred korupcijom njegovih saradnika i bliskih rođaka (pazio je, naravno, da u mutnim poslovima ne bude neposredni učesnik).

Otkako je međutim u Vašingtonu objavljeno da će se američka i NATO vojska formalno povući do kraja ove godine, Karzai, pripadnik Paštuna, većinskog plemena u avganistanskom etničkom mozaiku, okrenuo je ćurak. Očigledno rešen da promeni imidž kolaboracioniste okupatora – Avganistanci su kroz svoju burnu istoriju uvek bili alergični na strane vojske – postao je kočoperan. Dojučerašnjim partnerima koji su ga podržavali vojno i finansijski, otkazao je poslušnost.

Njegov dosad najveći gest prkosa bio je odbijanje da potpiše ponuđeni mu bilateralni bezbednosni sporazum o ostanku jednog kontingenta američkih vojnika i posle 2014, nominalno u funkciji podrške domaćoj vojsci, dok je stvarni motiv sprečavanje da Avganistan ponovo postane baza terorista. Valja se podsetiti da je razlog za ulazak u rat bio uništenje Al Kaide kojoj je ondašnji talibanski režim pružao gostoprimstvo.

Najnoviji Karzaijev potez je međutim produbio već iskopani jaz sa odlazećom silom: Amerikanci su optuženi da su u stvari oni organizatori terorističkih napada i diverzija koje su pripisivane talibanima.

Na tom spisku je i najnovija teroristička diverzija, samoubilački napad na „Libansku tavernu”, popularni restoran za strance u srcu Kabula 17. januara, sa 21 žrtvom. Poginuli su mahom pripadnici međunarodnih organizacija, među kojima i troje Amerikanaca.

Karzai smatra da je to samo jedan od mnogih napada pripisanih talibanima, a koje su u stvari planirali Amerikanci da bi ga diskreditovali i podstakli nestabilnost u zemlji i time svoje produženo vojno prisustvo učinili neophodnim.

Dokazi za ove sumnje nisu predočeni. Već u prvoj reakciji na napad na „Libansku tavernu”, iz Karzaijevog okruženja je poručeno da je to delo „stranih obaveštajnih službi”. Verovalo se da je reč o Pakistanu koji je sponzor nekih talibanskih grupa, ali sada je očigledno da su najsumnjiviji američki partneri.

Za potpisivanje sporazuma o ostanku američkih vojnika (pominje se broj od oko 10.000, Karzai je dosad postavljao uslove koje Vašington nije mogao da ispuni, poput javnog izvinjenja Avganistancima zbog civilnih žrtava i prethodnog mirovnog sporazuma sa talibanima (koji ne pristaju na bilo kakav američki ostanak). Najnovijom eskalacijom ta lestvica se podiže, pa je sve izglednija „nulta opcija”: da se avganistanski rat završi kao i irački: sa kompletnim američkim povlačenjem i prepuštanjem zemlje samoj sebi.

Scenario onoga što bi posle toga usledilo nije optimistički: podseća se da su avganistanski režim, koji je posle kompletnog povlačenja krajem osamdesetih ostavio Sovjetski Savez, talibani svrgli posle tri godine. U Iraku je sektaško nasilje počelo već sutradan posle odlaska Amerikanaca, da bi danas jedan deo zemlje zauzela jedna filijala Al Kaide.