Zakasnela hajka na naciste

15. 07. 2007. 10:15

U Austriji i Nemačkoj, zemljama takozvanog zamajca Trećeg rajha, pokrenute su, sa zakašnjenjem od 62 godine, inicijative koje bi trebalo da dovedu do kažnjavanja, u najmanju ruku do moralne osude nacističkih zločinaca i pomagača, koji su izbegli da se suoče sa licem pravde.

Beč je raspisao nagradu od po pedeset hiljada evra za informacije koje bi doprinele otkrivanju i hapšenju dvojice austrijskih – Ariberta Hajma, lekara koncentracionog logora Mauthauzen i Alojza Brunera, šefa "Centralnog biroa za (rešavanje) pitanja jevrejske migracije". U Nemačkoj je u toku – specifična lustracija. Istoričari i službenici javnih tužilaštava listaju dokumenta u Saveznom arhivu u Berlinu, u potrazi za imenima nacista, koji su u posleratnom periodu bili istaknuti akteri političkog i društvenog života.

Nemačka lustracija

Prvi rezultati nemačke lustracije su ukazali, da je plejadi posleratnih političara sa nacističkom prošlošću pripadao socijaldemokrata Erhard Epler, ministar za privrednu saradnju u kabinetu Kurta Georga Kizingera, i u vladi Vilija Branta. Prilikom učlanjenja u SPD, Epler je propustio da pomene da je bio funkcioner u Hitlerovoj partiji NSDAP. Sličan propust potkrao se Horstu Emkeu, ministru pravosuđa i ministru sa specijalnim zaduženjima u nekoliko mandata. Ružnu su prošlost prećutali harvardski stipendista Niklas Luman, istaknuti nemački sociolog, kao i filozof Herman Libe.

Posebno tragična bila je lustracija u međuvremenu preminulog Petera Beniša, sina Ruskinje mojsijevske vere. Bivši novinar – osnivač omladinske revije "Bravo", koja se štampa i na srpskom jeziku, kasniji glavni urednik najtiražnijeg dnevnika "Bild", potom izdavač uglednog "Velta", pred kraj karijere političar, portparol u vladi kancelara Helmuta Kola, potom i državni sekretar – bio je esesovski dobrovoljac, pripadnik elitne padobranske jedinice.

U duhu tradicije da reklamiraju primat, kada je o poređenju sa Nemcima reč, Austrijanci su istakli da se lustracija nacista "svih boja i nijansi" već poduže praktikuje između Alpa i Dunava. Poslednjih godina, Beč je sproveo nekoliko akcija, među kojima su najzapaženije bile one posvećene preimenovanju grobova heroja, koji su zabunom proglašeni počasnim, za koje se ispostavilo da su bili nacisti. Bez pardona je razotkrivena i prošlost lekara i nobelovca Juliusa Vagnera-Jaureka, za koga je, sa višedecenijskim zakašnjenjem utvrđeno da je bio – drugi doktor Mengele.

Bečki alibi

Ministar pravosuđa Marija Berger istakla je da je raspisivanje pomenute nagrade od po pedeset hiljada evra za informacije o traženim nacističkim zločincima Bruneru i Hajmu još jedan dokaz da je Austrija spremna da u potpunosti raščisti sa fašističkim nasleđem.

Ministar Marija Berger, naravno, nije ponudila objašnjenje – zašto ta nagrada tek sada, i zašto se uopšte raspisuje?

Alojz Bruner, traženi nacistički zločinac i nekadašnja desna ruka Adolfa Ajhmana, zavrbovan je potkraj rata od američke obaveštajne službe da bi kasnije, kada je za njim u Evropi raspisana poternica, emigrirao u Damask. Do pre nekoliko godina važio je za uglednog fabrikanta – kiselog kupusa! Svaki taksista u sirijskoj prestonici znao je njegovu adresu, kao i svaki novinar koji je zatražio intervju od Brunera. Da li je pojmljivo da odgovarajuće informacije, iz austrijskog diplomatskog predstavništva u Damasku, do danas nisu pristigle u Beč. Ili su kritičari u pravu, kada otvoreno sumnjaju, da je po sredi alibi–akcija ministarstva namenjena ulepšavanju imidža?