Norijega putuje u Pariz?
Francuska je zatražila od SAD da isporuči panamskog generala Manuela Norijegu, čim bivši diktator izađe iz zatvora u Majamiju, gde mu je zbog "dobrog ponašanja" kazna od 40 godina znatno umanjena. Po ovom zahtevu Norijega bi morao da se posle devetog septembra, kada će izaći izvan zidina Majami Dejda, suoči sa francuskim pravosuđem zbog "pranja novca" stečenog u narkotrafikantskom biznisu i kupovine nekoliko nekretnina u zemlji Gala.
Nekadašnji agent CIA pao je obrtom sudbine u nemilost svojih poslodavaca, i uhapšen je 20. decembra 1989. prilikom invazije američkih trupa na Panamu. Prebačen je u Floridu, gde ga je savezni sud osudio na 40 godina zatvora zbog učešća u narkotrafikantskom biznisu. Kazna mu je, međutim, u nekoliko navrata umanjivana zbog olakšavajućih okolnosti, među kojima je uzorno ponašanje u zatvoru i religiozni žar koji je doveo do njegovog preobraćenja u baptističku veru.
Kad bude izašao iz svog apartmanskog smeštaja u Federalnom zatvoru, bivši panamski general imaće šezdeset osam ili sedamdeset dve godine, već prema tome kojem od kontroverznih dokumenata o njemu se pridaje veća autentičnost. Norijegu u njegovoj Panami traže i zbog drugih zločina koje je počinio dok je kao šef države bio u milosti supersile. Zbog ubistva političkih neistomišljenika, Norijega je u Panami već osuđen na 60 godina zatvora, što bi odlaskom u Francusku verovatno izbegao.
Prema nekim anketama sprovedenim u Centralnoj Americi, većina ispitanika smatra da bivši diktator treba da se vrati u svoju zemlju gde pred svojim narodom treba da odgovara za zločine koje je počinio. Ali mnogi strahuju da će njegovi pobornici u Panami sprečiti da diktator odrobija svoja nedela. I sam Norijega više bi voleo da se vrati u svoju zemlju, nego da se suočava sa francuskim pravosuđem.
Zanimljivo je da je sadašnji demokratski izabran predsednik Paname Martin Torihos sin nekadašnjeg diktatora generala Omara Torihosa koji je vladao zemljom od 1965. do 1981. kada je poginuo u avionskoj nesreći. Norijega dolazi posle njega i držao je vlast sve dok krajem 1989. Amerika nije odlučila da invazijom na zemlju dokrajči i njegovu vladavinu. Od operacije "Pravedni cilj", kako su Amerikanci nazvali invaziju na Panamu, Norijega je pokušao da nađe utočište u ambasadi Vatikana. Predao se američkim trupama posle nekoliko nedelja boravka u Svetoj stolici. Prebačen je u Majami, a 1992. godine definitivno osuđen.
Tom Rafanelo, koji je u to vreme bio na čelu grupe od dvadesetak američkih agenata za borbu protiv narkotrafikanata, seća se da je suđenje bilo komplikovano jer je optuženi bio šef druge države. Morali su da ubede neke vođe kolumbijskog medeljinskog kartela da svedoče protiv bivšeg panamskog predsednika. Panama je po svedočenju Karlosa Lehdera, jednog od bosova kolumbijske mafije, bila tranzitna luka za tone kokaina koji je transportovan na ilegalno, ali berićetno američko tržište.
Za Norijegu se našla u američkom pravosuđu zgodna terminološka floskula. Proglašen je za "ratnog zarobljenika" pa su mu omogućene posebne privilegije. U ćeliji je imao opremljeni apartmanski smeštaj sa televizorom, mašinama za fitnes, telefonom …
Jedan od Norijeginih advokata Frank Rubino poziva se sada upravo na status svog klijenta i tvrdi da po "Ženevskoj konvenciji ratni zarobljenici moraju biti vraćeni u svoju zemlju, odmah pošto izdrže kaznu u tuđoj".
Dok sadašnje vlasti izgleda ne žele komplikacije sa bivšim šefom države, nekadašnji ministar spoljnih poslova Hose Raul Mulino rekao je domaćim medijima da je do francuskog zahteva došlo, po svemu sudeći, "posle političkog aranžmana između Pariza i Paname".
Amerikanci su izgleda takođe voljniji da nekadašnjeg zarobljenika vojne akcije "Pravedni cilj" predaju pariskom pravosuđu, nego neizvesnim uslovima koji ga čekaju u njegovoj zemlji gde bi na videlo mogle da izađu mnoge pojedinosti iz njegove diktatorske prošlosti. Vašingtonu nije u interesu da se javnost sada još podseća i na "pravedno ratovanje" u Panami koje je predvodio tadašnji glavnokomandujući, otac sadašnjeg predsednika Buša.