Svi prekršaji u jednoj bazi podataka
Застарелост наступа две године после учињеног прекршаја (Фото Д. Јевремовић)
Iz evidencije neplaćenih novčanih kazni i drugih prekršajnih sankcija sudija na licu mesta jednim klikom u kompjuteru može da vidi da li je okrivljeni već kažnjavan.
– Ako vidi da mu je to prvi prekršaj, neće ga slati u zatvor jer bi to bilo neadekvatno. Ali ako imate nasilnog vozača koji je više puta kažnjavan, što sudija može odmah da vidi u evidenciji, onda je verovatnije da će mu izreći zatvorsku kaznu – kaže Zoran Pašalić, predsednik Prekršajnog apelacionog suda.
Jedinstvena baza podataka počela je da se puni 1. marta u ponoć, ali u njoj nema podataka o prekršajima pre ovog datuma. Dakle, u bazu podataka ulaze samo prekršaji počinjeni od 1. marta, ali ipak treba imati u vidu da u kaznenoj evidenciji koju su sudovi vodili u svojim pisarnicama postoje podaci o ranijoj osuđivanosti za prekršaje.
– Do sada niste mogli brzo i lako iz Beograda da proverite da li je neko lice prekršajno kažnjavano u nekom drugom gradu jer nije postojao jedinstveni registar. Sudije su morale da se pisanim putem obraćaju drugim sudovima kako bi dobile podatke iz njihove evidencije. Ako smo hteli da vidimo da li je lice već kažnjavano, morao je da ide raspis po celoj Srbiji – kaže Pašalić.
Sada sudija iz Subotice može odmah da vidi da li je okrivljeni kažnjavan, bez obzira na to gde, da li u Pirotu, Užicu, Beogradu ili bilo gde u Srbiji. Posebno se vodi evidencija neplaćenih novčanih kazni.
Prekršajne sudije koje su bile dežurne u subotu 1. i u nedelju 2. marta unele su prve podatke u elektronsku bazu podataka.
– Napravljen je jedinstveni softver sa aplikacijama. Sudovi su potpuno snabdeveni opremom, a zaposleni su obučeni za korišćenje ovog softvera. Predsednik suda je taj koji ovlašćuje zaposlene za unos podataka u evidenciju. Glavni server nalazi se u Ministarstvu pravde i državne uprave, gde se svi podaci slivaju u jedan centar, preko Prekršajnog apelacionog suda koji vrši kontrolu nad unosom podataka. Postoje određene šifre, tako da niko ne može proizvoljno da unosi podatke niti da ih briše. Sve se evidentira i sve se vidi. Pri tome se poštuje Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Baza nije dostupna neovlašćenim licima. Ulaz u program imaju samo one institucije za čiji je rad ta baza bitna, a to je u prvom redu saobraćajna policija, a zatim i Agencija za privredne registre (APR), koja neće dozvoliti registraciju i promenu naziva firme onome ko nije platio prekršajnu kaznu – objašnjava za „Politiku” Zoran Pašalić.
On ističe da novi Zakon o prekršajima nije protiv građana već za njihovo dobro.
– Sporazum o priznanju krivice sada je uveden i u Zakon o prekršajima, tako što je sve do pravnosnažnosti presude moguće da okrivljeni prizna krivicu i da se dogovori o kazni. To je dobro i za efikasnost postupka. Ako za kaznu postoji raspon, stranke mogu sudu predložiti da se sporazumeju oko manje kazne. Priznanjem prekršaja okrivljeni automatski gubi pravo na žalbu, a sud nema razloga da odbije sporazum, osim u slučaju zablude okrivljenog – kaže naš sagovornik.
Napominje da će u početku primene novog zakona sigurno biti poteškoća.
– Uvek se u praksi javljaju određeni problemi kad se krene s primenom novog zakona. Ali neke probleme već smo uočili i znamo da će se pojaviti. Oni ne proizlaze iz greške u zakonu nego iz nekih drugih okolnosti i teškoća objektivne prirode. Moramo sačekati prve presude da bismo reagovali i rešavali probleme – kaže Pašalić.
Podseća da je bio predložen duži rok zastarelosti prekršaja – četiri godine umesto dve, ali taj predlog nije izglasan, pa i dalje ostaje da zastarelost nastupa dve godine posle učinjenog prekršaja.
– Hteli smo da osujetimo one počinioce prekršaja koji svesno idu na zastarelost tako što izbegavaju da prime poziv i ne pojavljuju se na sudu. Mnogo je teže kriti se četiri godine nego dve. Međutim, i to će biti rešeno posebnim zakonom kojim će biti propisana obaveza prijavljivanja adrese na kojoj živite – kaže Pašalić.
Najveći problem u celom srpskom pravosuđu jeste dostava, ističe naš sagovornik. To je najčešći razlog zastarelosti. Međutim, u Prekršajnom apelacionom sudu prošle godine, od ukupno 36.000 predmeta, zastarelo je samo četiri, što je izuzetan rezultat. Osim toga, ovaj sud nema nijedan stari predmet.