Ukrajinski tajkuni između EU i Rusije

22. 03. 2014. 12:30

Ukrajinom vladaju oligarsi i to je važilo kako za vreme vlasti Viktora Janukoviča i njegovih prethodnika tako i danas kada je u Kijevu na vlasti prelazna vlada. Baš kao što su bili bliski Janukoviču i na tim vezama zarađivali milione dolara, tako i sada tajkuni pokušavaju da finansijski iskoriste aktuelni trenutak promene vlasti, pa neki čak prihvataju mesta lokalnih gubernatora

A ko su zapravo ukrajinski oligarsi? Kako piše londonski „Gardijan”, ukrajinski oligarsi se, kada je u pitanju sticanje bogatstva, ne razlikuju mnogo od ruskih, osim u jednoj stvari – vole da se upliću u politiku. Doduše, oni nad sobom nemaju Vladimira Putina, bivšeg pripadnika tajnih službi, koji sigurno ima dovoljno podataka da svakog novobogataša pošalje iza rešetaka.

Njegov ukrajinski kolega Janukovič nije uspeo da obezbedi takvu moć. Ono što je uspeo jeste da u zatvor smesti svoju direktnu političku protivnicu Juliju Timošenko, koja je ogromno bogatstvo stekla manipulišući preprodajom ruskog gasa.

Rinat Ahmetov je zvanično najbogatiji Ukrajinac i „težak” je 12,5 milijardi dolara. Stekao ih je poslujući uglavnom proizvodima od metala i kontrolom termoelektrana. Kao i mnogi oligarsi, kupio je fudbalski klub „Šahtar” iz Donjecka. Kada je u Londonu, navodi „Gardijan”, adresa mu je Hajd park broj 1. Podržavao je Janukoviča i Partiju regiona, a sada pokušava na sve načine da obezbedi nacionalno jedinstvo. Veoma je uticajan u istočnom delu zemlje, tamo gde se uglavnom govori ruski jezik.

Viktor Pinčuk, takođe jedan od najpoznatijih ukrajinskih oligarha, poseduje bogatstvo od 3,2 milijarde dolara. Podržavao je protivnike Janukoviča, ali je odbio poziv prevratničke vlade za pomoć. Kao zet bivšeg predsednika Viktora Kučme, održava dobre veze i sa istočnim i sa zapadnim delom zemlje. Lični je prijatelj bivšeg britanskog premijera Tonija Blera. Veliki je kolekcionar, a bogatstvo je stekao prodajući čelične cevi. Optužuju ga da je damping cenama pokušavao da iz posla istisne druge partnere u SAD i Rusiji, a zahvaljujući propasti jedne ruske osiguravajuće kompanije, duplirao je svoje bogatstvo.

Dmitrij Firtaš je bio Janukovičev finansijer, ali nije odmah s njim pobegao iz Kijeva, ali je zato ovih dana uhapšen u Beču, po poternici koje su raspisale SAD. Posebno se istakao u okršajima sa Timošenkovom povodom preprodaje ruskog gasa. Pare je stekao kroz energetskog giganta „Rosukrenergo”. I Firtaš se u Londonu, u blizini „Herodsa”, oseća kao u sopstvenom domu.

Igor Kolomojski je osnivač privatne banke. Prihvatio je mesto gubernatora u Dnjepropetrovskoj oblasti koje mu je ponudila privremena vlada. Računa se da poseduje oko tri milijarde dolara. Veliki je protivnik Janukoviča i nekadašnji saradnik Timošenkove.

Petro Parošenko je jedan od ozbiljnih kandidata za funkciju budućeg ukrajinskog šefa države, važio je za „kralja čokolade” pre no što se okrenuo radu u medijima. Za njega se priča da je najpopularniji čovek u Ukrajini, podržavao je „narandžastu revoluciju” (2004) i važi za proevropskog čoveka i velikog protivnika Janukoviča.

Sergej Kurčenko je ukrajinski oligarh čije bogatstvo je procenjeno na 2,4 milijarde dolara, a stekao ga je uglavnom prodajom gasa. Važi za prijatelja porodice Janukovič i EU ga je već stavila na svoju listu osoba pod sankcijama. Napustio je Ukrajinu i prešao u Belorusiju. Tvrdi da su sve optužbe protiv njega delo poslovnih protivnika.

Davanje ključnih mesta u vladi i gubernatorskih položaja ovakvim ljudima, obični Ukrajinci ocenjuju samo kao pružanje mogućnosti oligarsima da još više isisaju bogatstva iz ionako siromašnog naroda. Sa druge strane, njihova sudbina bi mogla da uzme nepovoljan tok ukoliko Ukrajina zaista krene u reforme, jer teško je verovati da bi bilo EU bilo Rusija prihvatile da posluju sa takvim ljudima bez oštre kontrole. Zasad, većina ukrajinskih tajkuna pokušava da sarađuje sa EU, ali da se ne zameri previše i Rusiji.