Ana Krivošej u sudskom vilajetu

31. 07. 2007. 17:34

Узалуд подносила документацију: Ана Кривошеј (Фото С. Лазаревић)

Niš – Ana Krivošej, danas Nišlijka, a do pre desetak godina stanovnica Prištine, po treći put za samo godinu dana pokušava da ukaže šta se sve i kako radi u organima pravosuđa u Srbiji i na koji način se može na volšeban način ostati bez imovine. Uz hrpu originalnih dokumenata, rešenja i odluka, posle brojnih i očigledno bezuspešnih pokušaja da dokaže istinu u sudu, odlučila je da zatraži i pomoć medija.
– Živela sam u Prištini, gde sam se udala za Nebojšu Cakića. Venčali smo se 22. maja 1993. godine. Dva dana pre sklapanja braka, od oca i majke dobila sam stan na poklon, o čemu je napravljen ugovor, i istoga dana sam taj stan, koji se do tada vodio na mog oca, otkupila. O otkupu stana od 58 kvadratnih metara, u Ulici Ramiza Sadikua 54/3, postoji originalna dokumentacija, ugovor između mene i Republike Srbije – Autonomne Pokrajine Kosova i Metohije. U njemu je utvrđena cena otkupa stana, upisana sam kao novi vlasnik, upisan je broj moje lične karte i moj jedinstveni matični broj građana. Ugovor sam potpisala, potpisao ga je i pečatom overio ovlašćeni službenik Pokrajinskog sekretarijata za finansije u Prištini. Suprug i ja smo jedno vreme živeli u tom stanu, ali smo se razveli posle nekoliko godina braka. Svoj stan u Prištini prodala sam, a pošto mi je u međuvremenu otac umro, sa majkom sam se preselila u Niš, gde smo kupile novi stan – započinje priču za "Politiku" Ana, koja se po useljenju u novi stan i zaposlila u Nišu.

Jednog dana, dobila je poziv od suda. Njen bivši suprug tražio je polovinu stana u Prištini, ili polovinu novca dobijenog od prodaje, jer su stan, kako je naveo u tužbi, "stekli dok je trajala bračna zajednica". Ana je dokazivala sudu dokumentacijom da je stan bio njen pre nego što su se venčali, ali je sudsko veće prihvatilo, kasnije se ispostavilo falsifikovan ugovor o otkupu, koji je podneo Nebojša Cakić. U tom fotokopiranom ugovoru, dostavljenom bez originala, ispravna je prva strana, a na drugoj je krivotvoren Anin potpis i umesto 22. maja 1993. upisan netačni datum otkupa – 13. decembar 1994. godine...

Ana Krivošej se žalila na takvu odluku suda, ali i odlučila da ode u Prištinu. Uz pomoć Unmika, pronašla je original ugovora o otkupu u arhivi pokrajinskih organa, koji je identičan onom koji ona poseduje. Dostavila je to sudu u Nišu i očekivala da će prethodna odluka biti poništena. Usledio je, međutim, šok. Rešenje na koje se Ana žalila već je proglašeno pravosnažnim, a kod izvršnog odeljenja na zahtev njenog bivšeg supruga oglašena i licitacija stana u Nišu, koji su kupili Ana i njena majka. Brže-bolje, i licitacija je održana, stan je prodat jednoj agenciji za promet nekretnina, novac je jedno vreme stajao u sudu kao depozit, a onda je Nebojša podigao celu sumu i – nestao.

– Sve što se dogodilo navodi me na otvorenu sumnju da u pravosuđu, umesto ljudi zaduženih za pravdu, glavnu reč vode mafija i korumpirani ljudi – kaže Ana Krivošej.

Trenutno, agencija koja je kupila stan na licitaciji traži od Ane Krivošej i njene majke Radmile da se isele iz njega. Iako je u međuvremenu podneta krivična prijava protiv Nebojše Cakića, i njega gone zbog falsifikata, prethodna odluka sudskog veća je i dalje na snazi. Ono što su, svojevremeno, Đorđe i Radmila Krivošej poklonili kćerki Ani bukvalno je otišlo "na doboš".