Ebola preti Africi

30. 03. 2014. 22:00

Карантин за заражене еболом у Гвинеји (Фото Ројтерс)

Smrtonosni virus ebole dospeo je u petak u dvomilionski Konakri, šest sedmica od izbijanja epidemije na zabitom jugoistoku Gvineje, potvrdila je vlada te zapadnoafričke države na Atlantiku.

Najmanje 70 muškaraca, žena i dece umrlo je širom Gvineje u stravičnim mukama od „zairske” verzije virusa, inače najubitačnije od četiri do sada poznata oblika izazivača bolesti, prvi put registrovane 1976. godine na reci Ebola u DR Kongu. U susednoj Liberiji i Sijera Leoneu zabeleženo je nekoliko slučaja simptoma koji podsećaju na ebolu, potvrdila je Svetska zdravstvena organizacija (SZO), koja je u region već uputila timove eksperata i 33 tone medicinskog materijala.

Grupacija zapadnoafričkih država (ECOWAS) proglasila je aktuelnu razmeru epidemije u Gvineji „pretnjom za bezbednost” u regionu i zatražila direktnu pomoć UN. Pristigli eksperti SZO u Gvineji još nemaju objašnjenje za poreklo prve epidemije ebole u tom regionu. Slična epidemija zabeležena je nedavno u hiljadu kilometara udaljenim džunglama Ugande i DR Konga.

Jedno od objašnjenja je da su slepi miševi – inače prirodni „rezervoari ebole”, od koje oni ne obolevaju – ove sezone krenuli u migracije na daleko širem prostoru od uobičajenog.

U međuvremenu je Mauritanija, strahujući od širenja zaraze koja se prenosi konzumiranjem zaraženog mesa divljih životinja i slepih miševa i bliskim dodirom sa mrtvim telima ljudi i zveri, već zatvorila većinu graničnih prelaza sa Senegalom. Susedni Mali najavio je istovremeno daleko strožu proveru protoka putnika koji stižu iz potsaharske Afrike.

Zvanični Konakri zabranio je u međuvremenu pijačnu prodaju mesa slepih miševa od kojih se tamo inače pravi zabiberena „keđenu” čorba ili se njihovo meso priprema sušeno na dimu. Meso slepih miševa iz ekvatorijalne Afrike je inače redovno na meniju etno-restorana u Parizu, Njujorku i Londonu, prenosi Rojters.

Istovremeno, u Gvineji su od petka zabranjene i javne sahrane preminulih od ebole zbog zebnje da bi dodirivanje tela mrtvaca, što je inače ritualni običaj u oblasti tropskih šuma gde je epidemija dosad najmasovnija, uticalo na širenje epidemije.

Zaraženi „zairskim” tipom virusa umiru u najmanje 87 odsto slučajeva, pokazale su dosadašnje epidemije, od kojih je ona 2007. godine u DR Kongu odnela preko 170 života. Period inkubacije traje oko tri sedmice, a zaraženi umiru u strašnim mukama, koje počinju snažnim bolovima u mišićima, naglim skokom temperature, povraćanjem, a završavaju se za dva do 20 dana nezaustavljivim unutrašnjim i spoljašnjim krvarenjem, prenose agencije.

„Kada bi se virus ebole brže i češće pojavljivao i širio, razmere smrtnosti prevazišle bi crnu kugu”, ocenjuje Ben Nojman, britanski virusolog u izjavi za Bi-Bi-Si.

Vodeće svetske farmaceutske kuće ne preduzimaju opsežna traganja za lekom protiv ebole, mahom zbog njenog dosadašnjeg lokalizovanog pojavljivanja u bespućima ekvatorijalne Afrike.

Izuzetak je grupa američkih farmaceutskih kompanija koje u saradnji sa vladom SAD proučavaju ebolu zbog sumnje da bi „bioteroristi” mogli da zloupotrebe ubitačni virus.