Najgori je započet, a nedovršen posao

04. 04. 2014. 15:00

Najbolje rečenice teksta „Harvardsko prase” („Politika”, 2. april) jesu sledeće: „Eto, nisam završio fakultet. Ali ne odustajem. Ne mogu da budem večiti zavidljivac i kompleksaš. Tovim prase, pa kad naraste, eto mene da diplomiram.”

Tačno je da neki ponosni roditelji posle odbrane diplomskog na fakultetu u Srbiji donose pečeno prase da počaste komisiju i kolege svog deteta. Da je ispit bio u Americi, verovatno bi naručili hamburgere, čizburgere i koka-kolu. Prema zemlji je i posluženje. Ali nešto drugo je poenta priče.

Uopšte nije neophodno imati, niti je sramota nemati fakultetsku diplomu. Sramota je da o fakultetskoj diplomi s nipodaštavanjem govore oni koji su upisali, a nisu završili fakultet. Pametan čovek više ceni frizera, mesara, pekara koji su od svoje osamnaeste godine počeli da se bave svojim poslom i koji su kao Džejmi Oliver postali „doktori kulinarstva”. Najgori je započet, a nedovršen posao. I to treba raščistiti.

Eto, upisao sam fakultet, pa sam ga napustio jer su me omele sankcije, protesti, tranzicija. Pri tome su stotine uporne i vredne dece u istim uslovima završile fakultet.

Bil Gejts nema fakultetsku diplomu i nikad neće razmišljati kao autor „Harvardskog praseta”. Ni Doris Lesing, engleska nobelovka za književnost, takođe nije imala fakultet. A hiljade profesorki književnosti nisu objavile nijednu rečenicu u novinama.

Svaki pametan i dosledan roditelj kaže svom detetu: „Ako upišešfakultet, gledaj i da ga završiš. Ili ga nemoj upisivati. Ispašće da si glup ili lenj, a to te neće preporučiti da imaš samopoštovanje. Bićeš nedovršen, jer nisi završio ono što si započeo. Kako ćeš svoju decu usmeravati da uče? Pitaće te – a ko nam to govori? Pa i ako ne završiš, nije tragedija. Radi šta znaš i ne zavidi onima koji su ga završili.

Jedno je kada čovek barata informacijama (iz medicine, vizantologije, astrologije) a sasvim drugo kada ima formalno obrazovanje iz tih oblasti. Jer oni koji se leče preko interneta često umru od štamparske greške.

Nemačka kancelarka Angela Merkel traži inženjere i lekare iz Srbije (apsolvente ne, moraju da diplomiraju). Njeni sugrađani ulažu u biznis, a ona uvozi najbolje stručnjake koji znaju i struku i nemački.

O tome koliko je porođaj težak može da priča samo ona žena koja se porađala. Jer gledala sam ja kako avion leti, ali ne umem njime da upravljam.

I za kraj. Najbolje je kada čovek porazgovara sa samim sobom i konstatuje, u konkretnom slučaju: „Ja sam nesvršeni student prava i po obrazovanju srednjoškolac. Sposoban sam za život, lepo zarađujem. Neću više da se trujem mislima da završim fakultet, lepo mi je i ovako. Što da mi kažu da čekam Godoa i da je kod mene nesklad ambicije i municije.

Nije stvar u prasetu. Stvar je u volji. Dug je put do srpskog fakultetskog praseta”.

Pedijatar pulmolog, Užice