Do oružja uz odobrenje psihijatra

02. 08. 2007. 15:30

Важно је у чијим је рукама (Фото АФП)

Masovni ubica Nikola Radosavljević izveo je, prošlog petka u Jabukovcu nadomak Negotina, svoj krvavi pir puškom za koju je imao urednu dozvolu, rekla je juče za "Politiku" Dragica Singurilović, istražni sudija u Negotinu. Lovačku pušku, kojom je ubijeno devet osoba, a dve su teško ranjene, proizvela je "Crvena zastava", a Radosavljević je koristio municiju kalibra 12 milimetara.

Posle ovog monstruoznog zločina, kakav se ne pampi u Srbiji, otvoreno je pitanje kako je moglo da se desi da jedna osoba koja je psihički bolesnik ima u svom posedu vatreno oružje.

Policija je saopštila da će predložiti izmenu Zakona o oružju i municiji tako da lekarski i psihijatrijski pregled budu obavezan deo procedure za dobijanje dozvola za oružje.

Naime, ispostavilo se da je praksa za izdavanje dozvola za oružje bila jednostavnija nego što se mislilo. Građani su obavezni da obave lekarski pregled kada žele da dobiju vozačku dozvolu i kada se zapošljavaju, a kada hoće da dođu do vatrenog oružja onda im nije potrebna nikakva lekarska potvrda o fizičkom i psihičkom zdravlju.

Procedura je takva da se očigledno nije ni postavljalo pitanje da li će dozvolu za držanje oružja možda dobiti neka labilna osoba, kojoj bi jednog dana nešto "kvrcnulo u glavi" pa bi poubijala sve koji joj se nađu na putu.

Javnost je tek juče, posle saopštenja MUP-a, postala svesna činjenice da se u Srbiji dozvola za oružje mogla dobiti bez lekarskog pregleda.

Jednostavno, zakonski je policija bila u mogućnosti samo da od kandidata za izdavanje dozvole traži da završi obuku za rukovanje oružjem, kao i da obavi takozvane terenske provere, na osnovu kojih bi se izdavala dozvola.

Provera se sastojala u tome da policajac ode u komšiluk kandidata za oružje i proveri njegovu ličnost – da li je asocijalan, da li je sklon pravljenju problema i remećenju javnog reda i mira, da li je sklon kriminalu, da li je bahat…

Kada policajac sakupi sve podatke, onda se donosi odluka o tome da li nekoj osobi treba izdati oružje ili ne. Najverovatnije je ova procedura ispoštovana i u slučaju Nikole Radosavljevića, na osnovu čega bi moglo da se pretpostavi da niko od onih, preko kojih je policija obavljala provere, nije rekao nijednu lošu reč o Radosavljeviću. Jer, da je neko rekao nešto loše, policija ne bi izdala dozvolu za oružje potonjem najvećem masovnom ubici u mirnodopskoj istoriji Srbije.

Zbog ove, ispostavilo se, neefikasne procedure, MUP Srbije pokrenuo je inicijativu za izmenu i dopunu postojećeg Zakona o oružju i municiji.

Stručnjaci MUP-a već intenzivno rade na utvrđivanju novih pravila koja će podrazumevati obavezan lekarski nalaz sa stručnim mišljenjem psihijatra o mentalnom zdravlju podnosioca zahteva.

– Poslednjih decenija su se dozvole za nabavljanje, držanje i nošenje oružja izdavale prema važećim propisima koji nisu obavezivali na mišljenje nadležne zdravstvene ustanove. Ministarstvo će u svom predlogu insistirati da je podnosilac zahteva u obavezi da dostavi lekarsko uverenje i eventualni stručni nalaz od nadležne ustanove o svom psihofizičkom stanju, pre svega imajući u vidu moguća psihijatrijska oboljenja. Ovakve podatke, iz zvaničnih evidencija nadležnih zdravstvenih i vojnozdravstvenih ustanova, neophodno je staviti na uvid Ministarstvu unutrašnjih poslova radi konačnog i kompletnog utvrđivanja podobnosti za nabavku, držanje i nošenje oružja – ponavljaju u MUP-u.

Očekuje se da nacrt ovog zakona bude usvojen na jednoj od sledećih sednica Vlade Srbije, posle čega će najverovatnije po hitnoj proceduri predlog biti usvojen u Skupštini.

Naravno, trebalo bi očekivati da izmena ovog propisa bude funkcionalnija i da spreči nove masakre. Ali, možda bi nadležni u MUP-u mogli da pronađu adekvatno rešenje i za problem velikog broja neregistrovanog oružja.

Istraživanje "Politike" iz 2006. godine, urađeno u okviru programa "Istraživačko novinarstvo i organizovani kriminal" Netnovinar trening centra Medija centra Sarajevo, pokazalo je da u Srbiji postoji 2.898.416 komada oružja, što u rukama građana, što u rukama Vojske i policije.

Registrovanog oružja, nad kojim se može postići kakva-takva kontrola i kojem se može ući u trag, ima 1.103.300 komada, što navodi na procenu da 40 odsto domaćinstava ima barem jedno registrovano oružje. Procenjuje se da u Srbiji pored registrovanog ima 944.000 komada neregistrovanog oružja u privatnom vlasništvu.

Registrovano je ukupno 462.586 komada lovačkog oružja, kakvo je imao Nikola Radosavljević u trenutku zločina, od čega čak 456.312 lovačkih pušaka i karabina od strane građana, a samo 6.256 komada ove vrste oružja su registrovala pravna lica.