Zagrizi jabuku da sedneš
Данас фотеља кошта око 5.000 евра
Dizajnerima će svašta da padne na pamet samo da bi izrazili maštovitost i kreativnost. Imali smo priliku da se susretnemo sa bezbroj umetničkog nameštaja, naročito u obliku fotelje, koji je izazivao čuđenje. Fotelja-cvet, fotelja-globus, fotelja-jaje, zatim fotelja kao otvorena šaka, napućene usne, a postoji i fotelja u obliku zagrižene jabuke.
Ali, pre nego što se dizajner „osudi” zbog svojevrsnog senzacionalizma, treba znati da je rad Pjera Đilardija omogućio da jabuka bude mnogo više od onoga što na prvi pogled izgleda.
Osim što je, bez svake sumnje voće, ona je kroz istoriju civilizacije bila i Parisova jabuka razdora iz antičke mitologije, Evina jabuka zabranjenog voća, to jest greha iz biblijskih priča, jedan od simbola božjih reči iz „Pesme nad pesmama”. Čak i to što su na fotelji vidljive semenke ploda, nije slučajno. Kada jabuku presečete na pola (uspravno, po osi peteljke), otkrićete pravilan pentagram, tradicionalni simbol znanja koji čine pravilno raspoređene semenke.
Autor fotelje u obliku zagrižene jabuke jedan je od osnivača značajno umetničkog pravca „Arte povera” (siromašna umetnost) iz druge polovine 20. veka. Njegova kreativnost u oblikovanju nameštaja nije bila puka posledica želje za senzacijom, već duboko smislena težnja da se umetnost poveže sa svakodnevnim životom.
U svojoj knjizi „Od umetnosti do života, od života do umetnosti” iz 1981. godine Pjer Đilardi je istakao vrednost darova prirode koji tu istu prirodu obnavljaju i podmlađuju u neprekidnom kosmičkom ciklusu.
Onaj ko pomisli da je u zagriženoj jabuci samo forma bitna, neka pročita nešto iz antičkih, biblijskih drugih štiva o jabuci.
Uzgred, ova fotelja danas košta oko 5.000 evra!
----------------------------------------------
Renesansi duh u 20. veku
Italijanski dizajner, umetnik, teoretičar i polemičar Pjer Đilardi rođen je u Torinu 1942. godine, a roditelji su mu bili Švajcarci. U rodnom gradu je završio umetničku gimnaziju. Rano se priklonio američkom pop-artu. Privučen avangardnim pokretima zapadnog sveta, šezdesetih godina razvio je sopstveni stil učestvujući u stvaranju pravca „Arte povera”. Zalagao se za ostvarenje bliskih veza između umetnosti i života u interakciji sa prirodom i njenim pojavama. Interesovao se za psihologiju i antropologiju i eksperimentisao sa kolektivnim formama političkog pozorišta. Sedamdesetih godina zastupao je fenomen kolektivne i spontane kreativnosti baveći se različitim društvenim kontekstima. Osamdesetih godina eksperimentisao je sa novim tehnologijama i stvorio seriju umetničkih dela „Virtuelna realnost”.
Njegova dela su izložena u svim značajnijim muzejima moderne umetnosti u svetu.