Kako bez straha prodati fabriku

07. 08. 2007. 17:43

Шта доноси нови власник – питање је сад (Фотодокументација ПР службе "Хемофарма")

Srpska Crnja, avgusta – U nevelikoj sali menze u pogonu vršačkog "Hemofarma" za izradu medicinskih rukavica i sistema za davanje infuzija i transfuziju krvi u Srpskoj Crnji odigrala se  nesvakidašnja primopredaja. Ovlašćeni predstavnici vršačkog koncerna, pet sedmica pre ugovorenog roka, pred tridesetak svojih radnika, uveli su u posed novog vlasnika – subotički "Veterinarski zavod", člana "Viktorija grupe". Na jednoj strani, u čelu stolova, stari i novi vlasnici, s druge zaposleno osoblje. I na jednoj i na drugoj strani primetna napetost. Tišina.

Prekida je prigodnim uvodnim slovom Gordana Lazić-Velovan, direktor Centra PR "Hemofarma". Došlo je vreme, rekla je, da na pragu punoletstva fabrika pređe u ruke novog vlasnika, jer se "Hemofarm", u skladu sa svojom poslovnom strategijom, koju je podržao i novi vlasnik, nemačka "Štada", okreće isključivo osnovnoj delatnosti – proizvodnji lekova i osvajanju novih tržišta.

Svaka promena, a pogotovo dolazak novog vlasnika, izaziva neizbežne zebnje, ali – druge nema. "Hemofarm" se polako ali sigurno oslobađa sporednih delatnosti i malih pogona rasutih po zemlji, ali to ne čini nasumice, vođen samo interesom predaje ih najboljima iz srodnih branši, poručila je direktorka Lazić-Velovan.

"Hemofarm" pri otuđivanju nekih svojih delova vodi računa o daljem razvoju svakog tog segmenta, o imovini, zaposlenima, ali i o interesima lokalnih zajednica, rekao je mr Marko Milojević, sekretar preduzeća i direktor Sektora pravnih i opštih poslova. Odlučili su se za Subotičane kao ugledne i pouzdane partnere, koji su, pre dve godine, doživeli istu sudbinu – jer ih je kupila "Viktorija grupa". Sve do 6. septembra, kada će i zvanično pogon u Srpskoj Crnji, preći u ruke Subotičana, "Hemofarm" će izmiriti sve dospele obaveze prema svojim radnicima.

Milojević je poručio novim vlasnicima da uz osnovna sredstva preuzimaju i veoma stručne i motivisane radnike, koji su, po njemu, i najvredniji kapital odlazećeg pogona.

Ćutljivim radnicima i poslenicima javne reči potom se u ime novih vlasnika obratila Nataša Pavićević-Bajić, generalni direktor "Veterinarskog zavoda". Upoznajući nove radnike s proizvodnim programom Zavoda, ali i sa planovima proizvodnje u Srpskoj Crnji, ona je od njih zatražila da, bez straha od promena, jer ih u suštini i nema, odmah otpočnu s pripremama za nove poslove. U početku najjednostavnije, ali tokom iduće godine i proizvodnju pesticida. S obzirom na to da su radili u pratećoj fabrici humanih lekova ona je izrazila nadu da nikome, u skladu sa svojim znanjima i veštinama, neće biti teško da se osposobi za proizvodnju artikala za veterinu ili zaštitu bilja.

Svi zaposleni, obećala je Nataša Pavićević-Bajić, ne treba da strahuju za svoja radna mesta. Niko, ako bude svojski radio, neće dobiti otkaz. Zatečene plate, kako napomenu, neće se smanjivati. Uz dodatak – da je vreme plata neumitno prošlo i da se od sada, uz dobar rad, može govoriti samo o zaradama – njihovim, ali i profitu akcionara. Na kraju je pozvala tihe radnike da nju i njene saradnike pitaju o svemu što ih tišti ili plaši.

Opet duge sekunde neprijatnog ćutanja.

Prekida ih tanušan glas jedne od radnica koju je interesovalo da li će buduća proizvodnja pesticida biti rizik za zaposlene, jer su u pitanju teške hemikalije. Nataša Pavićević-Bajić, ali i Mikloš Lošonc, glavni tehnolog Zavoda, uveravaju je da je nabavljena vrhunska oprema u Nemačkoj i da ne postoji veći rizik po zdravlje. Tu su i stalne kontrole zdravlja svakog zaposlenog.

I končano, posle još jedne poduže runde obostranog ćutanja, pravo pitanje – ako Zavod preuzima 30 zaposlenih, šta će biti sa dvoje koji budu proglašeni viškom? Milojević odgovara da će to biti briga "Hemofarma". Naći će se zadovoljavajuće rešenje kao i u svim dosadašnjim slučajevima.

Da bi ovaj prvi susret, nakon kupovine pogona u Srpskoj Crnji za pet miliona evra, dobio i neophodan ton optimizma, postarala se direktorka Pavićević-Bajić, obećavši da će sa rastom proizvodnje i širenjem lepeze robe i usluga i broj zaposlenih početi da raste. Ali, za tako nešto, potrebno je puno obostrano poverenje. Uspeh neće izostati.

Skup, koji nije trajao duže od jednog školskog časa, završen je kako je i počeo – tišinom. Stari i novi vlasnici, sa svedocima iz medija, krenuše prema izlazu, a zaposleni u pogon – da nastave tamo gde su stali. Sa više ili manje straha od promene gazde – niko ne dokuči. Ostalo je ćutanje.