Šta prodaje knjigu
Београдске књижаре: велики избор (Фото Ј. Миловановић)
U mnoštvu objavljenih naslova koji se bave svime, od pravljenja šampita do suštine života, propratni tekst na poleđini knjige, ilustracija na korici i "prilepljeni" izvodi iz recenzija mogu biti od velike pomoći. Oprema knjige bi trebalo da pomogne čitaocu da, u skladu sa svojim afinitetima, pronađe željenu literaturu. Ipak, zbog potrebe izdavača da u što većem broju prodaju svoju robu, recenzije su često "naručene", a tekstovi koji prate izlazak knjige preuveličavaju njen značaj.
U prvo vreme, kada su se na koricama knjiga pojavile fraze poput "knjiga o kojoj se priča", "novi biser za vašu biblioteku ", "najprevođeniji pisac", "njegovo najznačajnije delo", čitaoci su verovali onima koji žive od ispravnih procena. Kako je ovakvim frazama danas "počašćeno" gotovo svako izdanje, publika se s pravom pita kako da veruje ovakvim hvalospevima.
Kako kaže Dejan Papić, direktor izdavačke kuće "Laguna", čija izdanja odlikuje upečatljiv dizajn i pažljivo birane recenzije, domaći izdavači su svesni da dobro izabrane rečenice, hvale i reklame, prodaju knjige. Zadatak izdavača je da poštuje vreme čitaoca, i da knjigu predstavi na pravi način.
Naravno, u želji da se izdanja prodaju, sadržaj dela se neretko ulepšava, a značaj autora preuveličava.
– Kada se nađe u knjižari, čitalac okreće zadnju koricu i traži informacije o knjizi. Ako je propratni tekst dosadan i loše sročen, svako od nas će vratiti knjigu na policu. Osim teksta i izvoda iz recenzija, važan je i dizajn korica, slika kojom se publici predočava atmosfera i tema knjige, objašnjava Dejan Papić.
Pozitivna uloga izdavača koji predstavlja i preporučuje neki naslov lako, međutim, isklizne iz ruku kontrole i pretvori se u marketinški potencijal. Ako izdavač nahvali nekoliko autora, to se može shvatiti kao preporuka, ako reči hvale udeljuje svima, onda je on samo marketinški stručnjak.
Zaista, nije se lako snaći u knjižari. Kitnjaste ilustracije zaokupljuju pažnju, dizajn omamljuje, naslovi knjiga su patetični, a recenzije kao da je pisala piščeva najbliža familija. Da li je moguće da su sve te nahvaljene knjige remek-dela?
– Prodor čisto ekonomskih interesa pretvorio je i izdavaštvo, nekada oblik stvaralaštva u kulturi, u proizvođenje poluistina, pa čak i laži. To se zove marketing, a u izdavaštvu u kojem izgleda da ima nekakvog profita to je, ipak, više nepristojnost i nepoštovanje čitaoca. I knjiga je roba, ali svakako razumno društvo ne misli da je sva roba ista. Između piva, cigareta i knjige samo naši političari i novoobogaćeni prostaci ne stižu do ovog trećeg, kaže univerzitetski profesor i književni kritičar Aleksandar Jerkov.
Jerkov dodaje da knjige treba reklamirati srazmerno njihovom značaju i vrednosti, "zato ne može sve da se prepusti stihiji, a još manje uništavanje knjižara, ozbiljnih redakcija i odsustvo svake pažnje prema obrazovanju i stvaranju civilizovanih građana. Ovo je era primitivnog i divljačkog kapitalizma čija je poruka otmi, a ne pročitaj i podeli sa drugim".
Istaknuti kritičar primećuje da domaći izdavači predstavljaju knjigu kao predmet, dopadljivu stvar koju treba kupiti i posedovati. Potencira se dizajn knjige koji bojama zavodi čula i skreće pažnju sa suštine knjige – njenog sadržaja. Međutim, Dejan Papić ističe da pisci zaslužuju dobar plasman, jer su mnoge vredne knjige potonule na tržištu samo zbog toga što je izdavač loše obavio svoj posao.
– Izdavači koji svaku knjigu nazivaju bestselerom vremenom gube poverenje čitalaca. Uostalom, reklama, recenzije i dizajn ne mogu potpuno da završe posao. Najvažnija je, još uvek, reklama od uha do uha, savetuje Papić.
Ukoliko je izdavač pošten, čitaocima će na prvi pogled biti jasno kakvo štivo drži u rukama. Uz "čik lit" knjige je sasvim u redu imati dizajn na kojem je oslikana obala mora i devojka u bikiniju, ali nema razloga da se na ovaj način promovišu autori dosadnih i najglupljih redova. Kao što nema razloga da se površno kopkanje po istorijskim tajnama naziva konačnim otkrivenjem i svedočenjem o prošlosti uz razapetog Hrista na korici.
Čitaoci se od pretencioznih oprema knjiga, koje jesu najneposredniji izvor informacija, mogu osigurati sa više strana. Novinski komentari, emisije iz kulture, internet, razmena mišljenja sa prijateljima trebalo bi, da u vreme konzumerizma unesu dozu racionalnosti. Tako će se u knjigama, umesto teksta na koricama, ponovo videti misli, ideje i potraga za istinom, a ne proizvod "fast" kulture, na kojem neko bezobzirno zarađuje novac.