Paunov rep na grčkom šlemu

16. 08. 2007. 15:24

Тула, најважнији град културе Толтека (Фотодокументација часописа "Аркеолоџи")

Tanjug specijalno za "Politiku"
Vašington, avgusta - Ovogodišnja sezona arheoloških iskopavanja još nije završena, ali već sada se može naslutiti da je bila veoma "plodna" iako - izuzev Hadrijanove statue i ertrurske grobnice ovih dana - nije donela epohalna otkrića. Letnji meseci su najpogodnije vreme za rad na terenu na severnoj Zemljinoj polulopti, ali to ne znači da na južnoj prestaju sve aktivnosti na lokalitetima i zato su u pregled najvažnijih, najnovijih otkrića koji je objavio dvomesečnik Američkog arheološkog društva "Arkeolodži" ušle vesti iz celoga sveta.
Iz Meksika i Perua koji su nepresušni izvori za otkrivanje tragova pretkolumbovskih civilizacija stižu neprestano vesti o novim otkrićima i teško je izdvojiti one koje zavređuju posebnu pažnju. Tragovi kulture Olmeka, najstarije za koju se sada zna na tlu Meksika, sretali su se samo duž obale Golfskog zaliva a sada su, prvi put, nađene dve olmečke kamene skulpture sveštenika duboko u kopnu, blizu Meksiko Sitija. Nađene su na lokalitetu starom 2500 godina i odredile su nove granice rasprostiranja kulture Olmeka koja je još uvek veoma misteriozna.

Takođe u Meksiku, u blizini Tule, najvažnijeg grada kulture Tolteka, nađene su kosti 24 deteta, stara od pet do 15 godina, kojima su vratovi bili presečeni. To je prvi dokaz da su Tolteci, pre 1000 godina, praktikovali žrtvovanje dece da umilostive boga kiše Tlaloka, i što za nekoliko stotina godina prethodi dolasku Acteka za koje se zna da su imali ovaj vid ljudske žrtve.

Na obali Perua otkriven je niz od 13 pravougaonih uspravnih kamenih ploča koje su postavili pripadnici nepoznate civilizacije pre 2300 godina. Arheolozi su uvereni da su naišli na najstariju opservatoriju na zapadnoj hemisferi, jer monoliti slede Sunčevu putanju i dok prvi označava letnji solsticij, poslednji registruje zimski.

Najmoćnija civilizacija Inka nije iza sebe ostavila pisane dokumente, ali arheolozi indirektnim metodima otkrivaju značajne podatke o njoj na osnovu ispitivanja ostataka životinjskog izmeta u nekim dubljim slojevima zemlje. Prisustvo veće količine izmeta lama znači veći broj stanovnika i bolje imovinsko stanje; tako se jasno vidi da je najviše lama bilo oko 1400. godine kada je carstvo Inka bilo na vrhuncu a drastično opada nakon dolaska konkistadora koji su izvršili genocid nad domorocima. Oni koji su preživeli, totalno su osiromašili.

Za arheologe u Africi od izuzetnog je značaja otkriće najstarije keramike na tom kontinentu čija je starost "izmerena" na više od 11000 godina. Krhotine keramike su nađene u Maliju, u pustinjskom regionu koji je u davna vremena bio prekriven pašnjacima i bio pogodan za život.

Pre nekoliko godina jedan pastir u Nepalu je slučajno otkrio pećinu u kojoj se nalaze zidne slike a tek ovoga proleća do pećine su stigli stručnjaci koji su utvrdili da se radi o čitavoj mreži pećina sa zidovima prekrivenim slikama veoma živih boja, iz Budinog života, koje su nastale u 12. veku.

U Izraelu, koji je celo jedno veliko arheološko nalazište, na morskoj obali pronađen je šlem grčke izrade, izuzetne lepote, iz šestog-petog veka pre nove ere. Pretpostavlja se da je pripadao grčkom ratniku koji je učestvovao u nekoj pomorskoj bici protiv Persijanaca.

Šlem je najbolje očuvani primerak koji je do sada nađen, i na njemu je ugravirana čitava menažerija. Na čeonom delu je paunov rep, oko otvora za oči su zmije a na obrazima lavovi.

U izraelskim priobalnim vodama pronađena je olupina broda iz osmog veka, dugog desetak metara, koji je služio kao pokretna trgovina za prodaju ulovljene ribe, konopaca i raznih vrsta namirnica. Iz tog perioda, kada je na Bliskom istoku počeo uspon islama, nije do sada otkriven nijedan brod.

U Velikoj Britaniji je prilikom iskopavanja jedne mogile datirane iz 1900 - 1700. godine pre nove ere nađen romb od crnog kamena sa misterioznom linearnom šarom, identičnom onoj koja je urezana u zlatni amulet nađen kod neolitskog svetilišta Stounhendž. Arheolozi još traže odgovor kakva veza postoji između ta dva objekta.

Francuski naučnici su ispitali ostatke kostiju za koje se verovalo da su sakupljene nakon spaljivanja Jovanke Orleanke, i utvrdili da su mnogo stariji nego legendarna mučenica iz 15. veka. Naime, kosti koje se čuvaju kao svetinje u muzeju nadbiskupske dijeceze u Turu uzete su sa neke egipatske mumije iz šestog veka pre nove ere. U srednjem veku su delovi egipatskih mumija korišćeni kao sastojci za pripremanje lekova.

U skromnoj izbi iz perioda neolita (mlađeg kamenog doba) na severu Grčke, koja je spaljena u petom milenijumu pre nove ere, arheolozi su našli seme i kožu grožđa što je najstariji dokaz o njegovom ceđenju i eventualnom pripremanju vina. To bi značilo da se vino prvo pripremalo od divljeg grožđa, pre nego što je ovo voće počelo da se gaji.

Svako novo gradilište u Atini donosi nova arheološka otkrića i sada je u severnom delu grada nađeno desetak redova kamenih sedišta, što ukazuje da je nađeno pozorište. Na osnovu pisanih dokumenata pretpostavlja se da se radi o teatru Aharnes izgrađenom pre 2500 godina, u kojem su prvi put izvođene tragedije Sofokla i Euripida.

Vera Kondev