De­ca

14. 06. 2014. 15:00

·Baj­ke su pre­va­ri­le de­cu. Uči­ni­le su ih ne­sprem­nim za stvar­nost.

·De­ca su bu­kval­no shva­ti­la onu bi­blij­sku: „Išti­te, da­će vam se”.

·Pr­va reč ko­ju de­ca na­u­če je „daj” i ona se ne za­bo­ra­vlja!

·Isi­do­ra Se­ku­luć, iz­me­đu osta­log, re­kla je i ovo: „De­ca ni­su ni pla­ti­še ni vra­ti­še”.

·Ro­di­te­lji su pri­hva­će­ni sa­mo dok ne­se­bič­no da­ju. Kad osi­ro­ma­še, de­ca ima­ju uti­sak da pre­du­go ži­ve.

·De­ca u ver­bal­nim ob­ra­ču­ni­ma sa dru­gom de­com, ne­po­gre­ši­vo ci­ti­ra­ju re­če­ni­ce svo­jih ro­di­te­lja.

·Na­stav­ni­ci­ma da­na­šnje de­ce hit­no tre­ba pri­zna­ti be­ne­fi­ci­ra­ni rad­ni staž.

·Svo­je sve­ko­li­ko ne­zna­nje de­ca bra­ne ar­gu­men­tom: „To ne zna­mo jer ta­da ni­smo bi­li ro­đe­ni”.

·De­ca pr­vi i je­di­ni put shva­te svo­je ro­di­te­lje, kad sa­mi poč­nu du­ge i muč­ne okr­ša­je sa svo­jom de­com.

·Kad se de­ca sa in­ter­ne­ta vra­te ku­ći, vra­te se kao stran­ci.

·Sve iz­gu­blje­ne Cr­ven­ka­pe ne­sta­le su u ne­sa­vla­di­voj šu­mi zva­noj – in­ter­net.

·Ne­ki ro­di­te­lji iskre­no ve­ru­ju da je za nji­ho­vu de­cu naj­bo­lje ku­po­va­ti sku­pe, fir­mi­ra­ne stva­ri. Lju­bav će do­ći ka­sni­je...