Sve orvelovske godine

05. 07. 2014. 22:00

Muzej primenjene umetnosti, BeogradJugoslav Vlahović (1949) poznat je najširoj javnosti, pre svega, kao ilustrator beogradskog nedeljnika „Nin”. Svakako, ovaj autorov javni govor predstavlja samo jednu od najupadljivijih višedecenijskih kreativnih zona u kojoj je utemeljen njegov kontinuirani vizuelni komentar. Naime, čitave generacije „Ninovih” čitalaca, od 1976. godine pa tokom decenija, mogle su memorisati i vizuelno se edukovati Vlahovićevim ilustracijama, preko 7.000 publikovanih uz tekstove ili na naslovnim stranama „Nina”. Naslovnice ovog nedeljnika i njihova angažovana vizuelna poruka predstavljale su poseban izazov Vlahoviću da razume i čitljivo komentariše aktuelne političke i društvene događaje, što se i na bogatoj postavci jasno uočava.

Pored toga, ova dobro koncipovana retrospektivna izložba pruža uvid u autorov čitav opus, fokusirajući različite stvaralačke segmente koji u zakrivljenoj vremenskoj liniji obuhvataju izbor oko 500 radova nastalih od 1968. do danas.

Jednostavno naslovljenaizložba „Knjige otisaka” obuhvata različita polja delatnosti vezana za grafičku štampu, u kojoj je utemeljen rad ovog ilustratora i karikaturiste, grafičkog dizajnera i profesora grafike knjige, koju je studirao, a danas predaje na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Formiran u vreme prvih beogradskih performansa i kultne predstave „Kosa”, Vlahović je bio aktivni učesnik ovih događaja, a delu ove art-gerile tog vremena pripada i muzička grupa epizodnog karaktera koju je sam osnovao. Svoju ljubav prema muzici nastavio je i dugogodišnjom saradnjom sa bendom „Riblja čorba”, za koje je radio promotivni grafički dizajn za njihove brojne ploče i druge nosače zvuka. Ovi različiti medijski aspekti u kojima je delovao u prelomnim godinama formiranja osnažili su Vlahovićevu umetničku ličnosti i veru u moć vizuelne poruke koja se čita i u radu malog formata, izdanjima novina, koricama knjiga, ilustracijama, autorskim knjigama, grafičkim mapama. Stvaralačko oduševljenje i kreativni potencijal u ranim godinama, još tokom studija, pozicionirali su autorsku ličnost čiji prepoznatljiv rukopis gradi specifični likovni govor jednostavnog grafizma, shematično-poentilističkim sredstvima sa naglaskom na nadrealno i apsurdno magritovske provenijencije.

Postavka u Muzeju primenjenih umetnosti svojom koncepcijom prati hronološki tok Vlahovićevog stvaralaštva grupišući u logične celine različite vrste njegovih ostvarenja. Strah da će se nevelike ilustracije iz novina, koje su deo teksta i u prelomu štampe imaju svoju vizuelnu logiku, na ovoj postavci izgubiti, nije opravdan jer su upravo pažljivim aranžmanom sačuvale svoju primarnu vrednost, univerzalnost poruke.

Crtež u funkciji idejnog korpusa teksta ili zadate teme obeležio je stvaralački kontinuitet ovog autora, čije univerzalne poruke referišu na njegov kompleksni kulturni sistem odnegovane grafičke kulture, koja je temelj njegovog stvaralačkog identiteta.

Ljiljana Ćinkul