Neodrživa politika Srbije prema Rusiji
Najveći izazov sa kojim će se Srbija susresti na daljem putu evropskih integracija biće ekonomija, ocenjuje u razgovoru za „Politiku” portugalski državni sekretar zadužen za evropska pitanja BrunoMasais. „Zemlji su neophodne velike privredne reforme, a to je na kraju krajeva i ono što građani očekuju od vlade. Potom, potrebna je pravna i politička reforma, a istakao bih i reforme pravosudnog i medijskog sektora. Naravno, jedan od glavnih izazova ostaće kao i do sada pitanje Kosova i nastavak dijaloga Beograda i Prištine.”
Ne pominjete usklađivanje spoljne politike Srbije sa spoljnom politikom Evropske unije?
Najpre želim da kažem da nije neophodno potpuno slaganje svih članica kada je reč o pitanjima spoljne politike. Prisustvujem sastancima na kojima se raspravlja o diplomatskim aktivnostima Evropske unije i tamo mogu da se čuju veoma različiti stavovi. EU ne predstavlja potpunu uravnilovku stavova, nama je neophodno da čujemo različita mišljenja i da imamo diskusiju. Sa druge strane imamo nešto što se zove zajednička spoljna i bezbednosna politika EU. Pod tim se podrazumeva da ulazak u EU ne znači samo ulazak u jednu ekonomsku zonu već to znači i zauzimanje zajedničkog stava prema nekim pitanjima. Dakle, u budućnosti će biti neophodno da Srbija uskladi svoju diplomatiju sa osnovnim evropskim stavovima.
Možete li da budete malo određeniji?
Sada, na primer, imamo ukrajinsku krizu, ali postulat o zajedničkoj spoljnoj i bezbednosnoj politici uveliko prevazilazi trenutne okvire. To je pravac definisan na duge staze i njega treba da se pridržavamo u svim potencijalnim budućim međunarodnim krizama. Zemlje članice moraju da imaju zajednički stav prema velikim pitanjima jer se time EU čini jačom.
Da li vam se u tom smislu čini održiva spoljna politika Vlade Srbije prema Rusiji i istovremeni ostanak na putu evropskih integracija?
Na duge staze to je nemoguće. Ipak, mislim da je potrebno izvesno vreme da bi u potpunosti bio okončan proces ujednačavanja spoljne politike Srbije sa spoljnom politikom EU. Takođe, u pogledu važnih međunarodnih pitanja, kakvo je, recimo, pitanje Ukrajine, insistiraćemo na većem prilagođavanju vašeg stava. Za takav proces je neophodno da prođe neko vreme, možda i nekoliko godina, ali veće podudaranje je i cilj celog procesa.
Budući da se interesujete i za ljudska prava, kako biste uporedili stanje na tom polju u Srbiji sa situacijom u drugim evropskim zemljama?
Prvo treba istaći da svaka zemlja ima problem sa ljudskim pravima, a da biste govorili o bilo kom pojedinačnom primeru potrebno je da vrlo dobro poznajete situaciju na terenu. Ja nisam u potpunosti upoznat sa stanjem u Srbiji. Ipak, na putu integracija u EU Srbiju očekuje nekoliko glavnih zahteva kada je reč o ljudskim pravima. Važno je da su prava građanima garantovana pravosudnim sistemom i da se u medijima obezbedi različitost mišljenja i stavova. Iz razgovora sa predstavnicima vaše vlade stekao sam utisak da je u tim oblastima postignut veliki napredak, što je prilično ohrabrujuće.
Kada govorimo o ljudskim pravima nekako se nameće slučaj Vojislava Šešelja, koji je 11 godina u pritvoru Haškog tribunala, čime su očigledno narušena njegova ljudska prava. Zašto se ne oglašava niko iz EU?
Ne mogu da kažem mnogo o tome, ali ono šta znam jeste da međunarodna zajednica intenzivno radi na pitanju međunarodne pravde i još mnogo toga treba da bude unapređeno. Slažem se sa idejom međunarodnih krivičnih sudova i mislim da je njihova uloga veoma važna, a to se pokazalo i u slučaju bivše Jugoslavije. I taj slučaj koji pominjete takođe pokazuje da još mnogo toga treba da bude unapređeno. Međunarodni sudovi treba da budu brži i da u nekim slučajevima imaju više nadležnosti.
Da li ste nekada u evropskim institucijama raspravljali o slučaju „Šešelj”, jer u okolnostima u kojim se on nalazi deluje prilično cinično propovedati ideju međunarodne pravde?
O ovom slučaju moje kolege iz Brisela i ja nismo nikada diskutovali.