Sredovečni junaci zaglavljeni u tranziciji

Dubravka Lakić

09. 07. 2014. 22:00

Из филма „Споменик Мајклу Џексону” Дарка Лунгулова (Фото Фестивал Карлове Вари)

Karlove VariPrijatno je bilo na svetskoj premijeri „Spomenika Majklu Džeksonu”, još jednog srpskog filma koji se takmiči za vrednu nagradu u programu „Istočno od Zapada” na 49. festivalu Karlove Vari.

U punoj dvorani romantičnog karlovarskog pozorišta – dobro raspoloženje i srdačni aplauzi za scenaristu i reditelja Darka Lungulova, glumce Natašu Tapušković i Dragana Bjelogrlića, producentkinju Snežanu Penev i koproducente Feliksa Ejzela (Nemačka) i Ognjena Antova (Makedonija).

Bolje mesto za prvi međunarodni susret filma s publikom Darko Lungulov („Tamo i ovde”) nije mogao da poželi. Na festivalu Karlove Vari svaki film se dočekuje s velikom ljubavlju i poštovanjem, a ispraća gromkim aplauzima, što autore često može da dovede i u zabludu da im je film daleko bolji nego što jeste.

Lungulov u ovu neodoljivu karlovarsku zamku, verujem, neće upasti. Njegov novi film nije remek-delo, što se po reakcijama publike moglo izvesti kao zaključak, ali ima sve kvalitete koji mu mogu obezbediti i dinamičan festivalski život i dobru prođu na bioskopskim blagajnama.

Jednostavno, „Spomenik Majklu Džeksonu”, kao gorko-slatka komedija s izvrsno odabranim glumcima, od one je vrste filmova koji s lakoćom pronalaze put do srca gledaoca. Klasično postavljenog narativnog toka, bez opterećujućih scenarističkih ekvilibristika, pun emocija i simpatičnih sredovečnih filmskih junaka koji nisu odustali od svojih snova i vere u ljubav, ovaj film proizvodi toplinu koje je bioskopska publika željna. Proizvodi i smeh, i to baš na onim mestima na kojima je to autor i želeo.

Sigurnom i sada već iskusnijom rediteljskom rukom Lungulov zaokružuje svoju crnohumornu priču o Marku (Boris Milosavljević). Tom jedinom berberinu u malom srpskom gradu što polako odumire, koji se iz svog prirođenog altruizma, romantičarskih pobuda i želje da povrati voljenu ženu Ljubinku (Nataša Tapušković), zajedno sa svojim drugom Dušanom (Dragan Bjelogrlić), vazduhoplovnim oficirom koji brine o napuštenom malom lokalnom aerodromu, upušta u gotovo suludu, apsurdnu avanturu.

Marko je naumio da na postolju upravo uklonjenog partizanskog spomenika (odluka novodošle lokalne demokratske vlasti, reč je o 2009. godini), zarad oživljavanja grada razvojem turizma, otvaranjem aerodroma, i zarad dokazivanja voljenoj Ljubinki, podigne spomenik mega pop zvezdi Majklu Džeksonu. Svako iz svojih humanih razloga, podršku mu pružaju i lokalni sveštenik (Ljubomir Bandović) i romski „kralj otpada” (Toni Mihajlovski), a na kraju je „reš pečen” i predsednik mesne zajednice, prpošni demokrata s talentom „ugrađivanja” u poslove onih iznad sebe i tajkuna (Branislav Trifunović)...

Duhovito, bez cinizma, povremeno baš tragikomično. Jer, Lungulov nam zapravo priča i o tome kako smo se zatekli i zaglavili u takozvanoj društvenoj tranziciji i kako se u njoj ne snalazimo, već se u okruženju poremećenih vrednosti koprcamo, često ne znajući gde udaramo. Da nije istinito, bilo bi još smešnije.

Sumirajući za „Politiku” utiske posle prve od tri projekcije svog filma, Darko Lungulov kaže: „Drago mi je što je ’Spomenik Majklu Džeksonu’ imao svetsku premijeru baš u Karlovim Varima, jer se blago naslanja na tradiciju filmova s malim, običnim čovekom kao junakom i ironičnim pristupom, što je bilo karakteristično za češki film šezdesetih godina dvadesetog veka. Možda je i zato češka publika disala s filmom i pratila svaku promenu nijanse, reagujući na humor na pravi način”.

Zadovoljstvo prijemom filma ne kriju ni glumica Nataša Tapušković ni glumac Dragan Bjelogrlić, kojem su u Karlovim Varima prilazili i čelnici festivala u Palm Springsu, Bergenu, Dohi i Dubaiju, u želji da obezbede prikazivanje njegovog filma „Montevideo, vidimo se!” za svoje festivalske programe.

Film „Spomenik Majklu Džeksonu”, u kojem i Hrvatska učestvuje kao jedna od koproducentskih zemalja, uskoro će se naći i u takmičarskom programu 61. festivala u Puli.

Povratak Mine Đukić na „mesto zločina”

Na izvanredan prijem u programu „Drugi pogled” naišao je poetski i ličan film „Neposlušni” Mine Đukić.

– Karlove Vari su i tekako zaslužne za život i put filma „Neposlušni” jer sam ovde prošle godine prvi put predstavila film u radnoj fazi i dobila prve reakcije ljudi iz struke. Ovde se trejler filma dopao programerki Sandens festivala Kim Jutani, gde je posle i bila njegova svetska premijera. Tako je festival Karlove Vari za mene mesto na kom se želje ostvaruju i na kojem se lepo i lako diše – kaže za „Politiku” Mina Đukić, koja je lično prisustvovala projekciji u dvorani prepunoj uprkos činjenici što se u to vreme održavala dramatična polufinalna utakmica između Nemačke i Brazila.


Mina Đukić na premijeri svog filma „Neposlušni” u Karlovim Varima

Naša mlada rediteljka zadržala se u iscrpljujuće dugom razgovoru s publikom, koji je trajao daleko iza ponoći. Za „Politiku” otkriva i da je u Karlovim Varima, baš u vreme festivala, boravila sa roditeljima pre tačno 20 godina i da je maštala da jednom opet dođe, i to kao učesnik. „Lep je osećaj to igranje sa zavetima iz detinjstva”, kaže Mina Đukić.