Sredovečni junaci zaglavljeni u tranziciji
Из филма „Споменик Мајклу Џексону” Дарка Лунгулова (Фото Фестивал Карлове Вари)
Karlove Vari– Prijatno je bilo na svetskoj premijeri „Spomenika Majklu Džeksonu”, još jednog srpskog filma koji se takmiči za vrednu nagradu u programu „Istočno od Zapada” na 49. festivalu Karlove Vari.
U punoj dvorani romantičnog karlovarskog pozorišta – dobro raspoloženje i srdačni aplauzi za scenaristu i reditelja Darka Lungulova, glumce Natašu Tapušković i Dragana Bjelogrlića, producentkinju Snežanu Penev i koproducente Feliksa Ejzela (Nemačka) i Ognjena Antova (Makedonija).
Bolje mesto za prvi međunarodni susret filma s publikom Darko Lungulov („Tamo i ovde”) nije mogao da poželi. Na festivalu Karlove Vari svaki film se dočekuje s velikom ljubavlju i poštovanjem, a ispraća gromkim aplauzima, što autore često može da dovede i u zabludu da im je film daleko bolji nego što jeste.
Lungulov u ovu neodoljivu karlovarsku zamku, verujem, neće upasti. Njegov novi film nije remek-delo, što se po reakcijama publike moglo izvesti kao zaključak, ali ima sve kvalitete koji mu mogu obezbediti i dinamičan festivalski život i dobru prođu na bioskopskim blagajnama.
Jednostavno, „Spomenik Majklu Džeksonu”, kao gorko-slatka komedija s izvrsno odabranim glumcima, od one je vrste filmova koji s lakoćom pronalaze put do srca gledaoca. Klasično postavljenog narativnog toka, bez opterećujućih scenarističkih ekvilibristika, pun emocija i simpatičnih sredovečnih filmskih junaka koji nisu odustali od svojih snova i vere u ljubav, ovaj film proizvodi toplinu koje je bioskopska publika željna. Proizvodi i smeh, i to baš na onim mestima na kojima je to autor i želeo.
Sigurnom i sada već iskusnijom rediteljskom rukom Lungulov zaokružuje svoju crnohumornu priču o Marku (Boris Milosavljević). Tom jedinom berberinu u malom srpskom gradu što polako odumire, koji se iz svog prirođenog altruizma, romantičarskih pobuda i želje da povrati voljenu ženu Ljubinku (Nataša Tapušković), zajedno sa svojim drugom Dušanom (Dragan Bjelogrlić), vazduhoplovnim oficirom koji brine o napuštenom malom lokalnom aerodromu, upušta u gotovo suludu, apsurdnu avanturu.
Marko je naumio da na postolju upravo uklonjenog partizanskog spomenika (odluka novodošle lokalne demokratske vlasti, reč je o 2009. godini), zarad oživljavanja grada razvojem turizma, otvaranjem aerodroma, i zarad dokazivanja voljenoj Ljubinki, podigne spomenik mega pop zvezdi Majklu Džeksonu. Svako iz svojih humanih razloga, podršku mu pružaju i lokalni sveštenik (Ljubomir Bandović) i romski „kralj otpada” (Toni Mihajlovski), a na kraju je „reš pečen” i predsednik mesne zajednice, prpošni demokrata s talentom „ugrađivanja” u poslove onih iznad sebe i tajkuna (Branislav Trifunović)...
Duhovito, bez cinizma, povremeno baš tragikomično. Jer, Lungulov nam zapravo priča i o tome kako smo se zatekli i zaglavili u takozvanoj društvenoj tranziciji i kako se u njoj ne snalazimo, već se u okruženju poremećenih vrednosti koprcamo, često ne znajući gde udaramo. Da nije istinito, bilo bi još smešnije.
Sumirajući za „Politiku” utiske posle prve od tri projekcije svog filma, Darko Lungulov kaže: „Drago mi je što je ’Spomenik Majklu Džeksonu’ imao svetsku premijeru baš u Karlovim Varima, jer se blago naslanja na tradiciju filmova s malim, običnim čovekom kao junakom i ironičnim pristupom, što je bilo karakteristično za češki film šezdesetih godina dvadesetog veka. Možda je i zato češka publika disala s filmom i pratila svaku promenu nijanse, reagujući na humor na pravi način”.
Zadovoljstvo prijemom filma ne kriju ni glumica Nataša Tapušković ni glumac Dragan Bjelogrlić, kojem su u Karlovim Varima prilazili i čelnici festivala u Palm Springsu, Bergenu, Dohi i Dubaiju, u želji da obezbede prikazivanje njegovog filma „Montevideo, vidimo se!” za svoje festivalske programe.
Film „Spomenik Majklu Džeksonu”, u kojem i Hrvatska učestvuje kao jedna od koproducentskih zemalja, uskoro će se naći i u takmičarskom programu 61. festivala u Puli.
Povratak Mine Đukić na „mesto zločina”
Na izvanredan prijem u programu „Drugi pogled” naišao je poetski i ličan film „Neposlušni” Mine Đukić.
– Karlove Vari su i tekako zaslužne za život i put filma „Neposlušni” jer sam ovde prošle godine prvi put predstavila film u radnoj fazi i dobila prve reakcije ljudi iz struke. Ovde se trejler filma dopao programerki Sandens festivala Kim Jutani, gde je posle i bila njegova svetska premijera. Tako je festival Karlove Vari za mene mesto na kom se želje ostvaruju i na kojem se lepo i lako diše – kaže za „Politiku” Mina Đukić, koja je lično prisustvovala projekciji u dvorani prepunoj uprkos činjenici što se u to vreme održavala dramatična polufinalna utakmica između Nemačke i Brazila.
Mina Đukić na premijeri svog filma „Neposlušni” u Karlovim Varima
Naša mlada rediteljka zadržala se u iscrpljujuće dugom razgovoru s publikom, koji je trajao daleko iza ponoći. Za „Politiku” otkriva i da je u Karlovim Varima, baš u vreme festivala, boravila sa roditeljima pre tačno 20 godina i da je maštala da jednom opet dođe, i to kao učesnik. „Lep je osećaj to igranje sa zavetima iz detinjstva”, kaže Mina Đukić.