Šta bi dao da si na mom mestu

10. 07. 2007. 19:08

Da možete da birate šta biste više voleli u trenutnoj situaciji s trenutnim rasporedom snaga – da ste Albanac koji čeka nezavisnost Kosova sa američkom podrškom ili Srbin sa ruskom podrškom koji se nada da nezavisnosti neće biti? Jedan moj kolega koji tvrdi da je Kosovo izgubljeno, ipak je priznao da bi voleo ovo drugo. Ali, dodaje, stvari ne mogu "tako" da se gledaju. Nego kako?
Hajde da vidimo kako još može.
Da li biste da ste Albanac koji sanja nezavisnost Kosova sada menjali američku podršku za rusku? Hmm…
Da li biste da ste Albanac koji zavisi od Danijela Frida koji je čvrsto obećavao nezavisnost Kosova do kraja 2006. godine, a sada istu stvar "zakazuje" za proleće sledeće godine? Ili da ste Srbin koji se uzda u Sergeja Lavrova, koji je juče samo ponovio svoju izjavu od pre godinu dana da Rusija neće prihvatiti rešenje koje nije prihvatljivo za Srbe?

Da li biste sada menjali srpske opcije sa albanskim? Za njih je loše i ako se nezavisnost odloži, i ako dođe do jednostranog proglašenja nezavisnosti, i ako ne dođe do nezavisnosti uopšte. Za nas je loše samo ako dođe do nezavisnosti.

Pustite mašti na volju pa budite Putin. Da li biste da ste on u ovoj situaciji pristali da Kosovo dobije nezavisnost?

Ili, da ste Buš, da li biste… Ma, da li biste uopšte sada poželeli da ste Buš?

Da li biste, da pomenemo i to, menjali ćutanje Kine za sve izjave podrške nezavisnosti Kosova "genseka" Ujedinjenih nacija Ban Ki Muna?

Da li biste radije bili na mestu Čekua, koji je juče zapomagao da je zbog usporavanja proces rešavanja statusa Kosova "vidno izgubio ritam", ili na mestu Koštunice, koji je dočekao da i njegovi najljući protivnici moraju da mu odaju priznanje za postignutu sporost?

I, na kraju, da ste Srđan Đurić, premijerov savetnik poznat po tome što je poslednjih godinu i po dana na opšte veselje pozivao Martija Ahtisarija da podnese ostavku, da li biste posle svega odoleli da se juče ne oglasite i kažete da Srbija odbija Ahtisarijev plan? E, pa nije ni on.

Onaj moj kolega se još plaši da će nas ruska podrška skupo koštati.

Nije to bezveze, ali ako mora da se bira da me nešto košta s podrškom i da me košta bez podrške, ja bi ovo prvo. Birala bih i da me ne košta, ali to, izgleda, ne biva.

I taman kada sam ubedila mog kolegu da se sada ne bi menjao sa kosovskim Albancima koji se bore za nezavisnost, morala sam da priznam da ja bih.

Postoji jedna stvar zbog koje bih se u svako doba menjala s njima. Da me neko pita da li bih volela da Kosovo branim sa Albancima ili sa Srbima, odabrala bih ove prve. Oni se – kapa dole – bore do kraja. Njih ne mogu dva ambasadora posle dva gostovanja na televiziji da ubede da ne bi znali šta će s Kosovom ako ga dobiju. Njih, za razliku od nas, Putin ne bi morao da podseća da će Rusija pomoći Srbiji da sačuva Kosovo dok god ga Srbija sama čuva. Oni, za razliku od nas, ne odustaju. Makar ne pre kraja. A ovo još nije kraj. Inače, o ovome ne bismo pričali.