Lekovi nisu kao brendirana roba

01. 08. 2014. 15:00

Jedno od često postavljanih pitanja u našoj javnosti odnosi se na kvalitet lekova. Lekovi su veoma specifična roba čiji je promet striktno regulisan propisima. Dozvolu za stavljanje leka u promet u Srbiji izdaje Agencija za lekove i medicinska sredstva (ALIMS), na osnovu uvida u kompletan dosije određenog leka i nakon detaljne procene farmaceutske, farmakološko-toksikološke i kliničke dokumentacije o kvalitetu, bezbednosti primene i efikasnosti određenog leka, kao i analize uzoraka svake serije uvezenih lekova. Budući da su procedure na osnovu kojih ALIMS izdaje dozvole u najvećoj mogućoj meri usaglašene sa regulativom EU, naši građani mogu da budu sigurni u kvalitet lekova koji se legalno mogu naći na srpskom tržištu. Ponavljam ovde reč legalno, budući da u Srbiji, kao što je slučaj i u ostalim zemljama, jedan broj lekova do tržišta dolazi i nelegalnim putem. Prema nekim pokazateljima, broj ovakvih lekova kod nas nije veliki, međutim pacijenti bi uvek morali da budu na oprezu. Da bismo bili sigurni, osnovno pravilo kojeg se moramo pridržavati je da se lekovi podižu isključivo u apotekama, a neputem malih oglasa, na internetu, ili od „poverljivih izvora” iz inostranstva. Čak i originalni lek, koji je recimo kupljen negde u inostranstvu, a zatim prokrijumčaren u našu zemlju, ukoliko nije tokom transporta čuvan na pravi način, može da postane ne samoneefikasan već i veoma štetan za naš organizam. Ono što je mnogo opasnije je da prilikom nabavke medikamenata na takav način nemamo nikakvu garanciju da je u pitanju zaista pravi lek, a ne kopija koja samo liči na original.

Zbog toga jedino za lekove koje dobijamo u apoteci možemo biti sigurni da u sebi sadrže upravo one sastojke koji su i navedeni na pakovanju. Jedino što preostaje je da se pridržavamo načina čuvanja i upotrebe leka koji su navedeni u uputstvu (koje mora biti napisano na našem jeziku), kao i da obratimo pažnju na rok upotrebe.

Ipak, ponekad u javnosti naiđemo i na tvrdnje da je kvalitet lekova u našim apotekama različit u odnosu na kvalitet istih lekova u najrazvijenijim evropskim zemljama. Povod za tako nešto se obično pronalazi u analogiji sa robom široke potrošnje, gde često imamo primer da se pod istim nazivom (brendom) prodaju i kod nas i u inostranstvuproizvodi koji se po sastavu razlikuju.

Odgovor na ovo pitanje je, bar kada su u pitanju inovativni i originalni lekovi, veoma jednostavan. Inovativni lekovi se proizvode na jednom mestu za čitav svet, pa tako jedan lek proizveden u Nemačkoj, Švajcarskoj, Francuskoj ili nekoj drugoj zemlji, u istom obliku dolazi i na francusko i na poljsko i na srpsko tržište. Ne postoje, dakle, fabrike inovativnih lekova samo za naše tržište ili samo za tržište našeg regiona. Do uverenja da se kod nas nalaze lekovi slabijeg kvaliteta možda dolazi i zbog činjenice da inovativni lekovi ovde koštaju manje nego u razvijenim zemljama. I zaista, činjenica da je jedan inovativni lek, proizveden recimo u Nemačkoj, kod nas znatno jeftiniji nego u zemlji u kojoj je proizveden, na prvi pogled budi sumnju, budući da je takozvana brendirana roba široke potrošnje kod nas obično skuplja nego u inostranstvu.

I ovde je odgovor veoma jednostavan. Cene lekova u Srbiji se ne formiraju slobodno, već su striktno određene zajedničkim aktom Ministarstva zdravlja i Ministarstva trgovine, kada su u pitanju lekovi koji nisu na takozvanoj Pozitivnoj listi, odnosno aktima Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, kada govorimo o lekovima sa Pozitivne liste. I u jednom i u drugom slučaju cena se formira na osnovu veoma komplikovanog mehanizma, koji podrazumeva posmatranje cene istog leka u referentnim zemljama (za Srbiju, to su Hrvatska, Slovenija i Italija), fiksni kursa evra (trenutno se prilikom preračuna cene leka u dinare koristi kurs iz maja prošle godine, u iznosu od 111 RSD za jedan evro), kao i množenje određenim koeficijentom, u zavisnosti od toga da li je u pitanju inovativni, originalni ili generički lek. Kao rezultat svega toga, cena leka u apoteci je ona koju je odredila država, a ne proizvođač, i mora biti niža od cene istog leka u referentnim zemljama.

Direktor Udruženja proizvođača inovativnih lekova