Renesansni i moderan pogled na ideal klasične lepote

29. 08. 2014. 12:37

Прерадовићев минималистички приступ

Obnažene dame, duge kose, uzanog struka i savršeno oblikovanih grudi i kukova ovekovečene su na fotografijama Vladimira Tatarevića i Saše Preradovića, izloženim u galeriji „Artget”  Kulturnog centra Beograda. Na različite načine, dva umetnika bavila su se istom temom – idealom klasične lepote, pa tako njihovi radovi zajedno čine celinu koja u velikoj meri, kako kaže Preradović, „označava muške težnje”.

Tatarevićevi modeli – devojke riđe, plave ili crne kose, čiji su neki delovi tela prekriveni samo prozirnim tkaninama tirkizne, ljubičaste, braon ili purpurnocrvene boje – podsećaju na aktove starih majstora slikarstva.
– Hteo sam da savremenom čoveku pokažem način shvatanja i glorifikovanja lepote ženskog tela u istoriji, a pogotovo u renesansi – objašnjava ovaj umetnik.

Lepotu ovih nagih dama, u elegantnim, senzualnim pozama ističu i crni ramovi.

Saša Preradović i Vladimir Tatarević u galeriji „Artget” Kulturnog centra Beograda

Preradovićev pristup, prema mišljenju Tatarevića „moderan i minimalistički”, karakteriše odsustvo bilo kakvih predmeta koji ukazuju na ambijent u kome su fotografije rađene, pa se tako na pozadini neutralnih boja još više ističe lepota gipkih ženskih tela.

Potcelina „Tenzija”, prema Preradovićevim rečima, objašnjava njegov opus. Zavezane devojke, sa delovima tela prekrivenim grubim džakovima od jute i tvrdim debelim konopcima, oslikavaju mistifikaciju žene.

– Ove fotografije predstavljaju određene standarde koje mi muškarci idealizacijom namećemo. Društvo pritiska žene, pa se mnoge od njih upletu u te težnje  i tako postanu sopstvene žrtve – objašnjava Preradović.

Tatarevićeve fotografije podsećaju na aktove starih majstora slikarstva

Njegovi ostali radovi predstavljaju klasične estetske standarde koji se od antičkog doba sreću u umetnosti, a poseban deo, „Ritam”, bavi se estetikom pokreta.

Sprat niže, u „Likovnoj galeriji” KCB-a, posetioci su, pored video-rada „Slatka harmonija apsurda” koji prikazuje umetnike Banjalučke filharmonije, provlačeći se ispod belog čaršava, ulazili u „Vrt uživanja” bosanskohercegovačkog umetnika Mladena Miljanovića. Radovi su inspirisani graviranim crtežima na nadgrobnim spomenicima. Prolazeći kroz kapiju „Vrt kamena”, sazdanu od mermernih ploča ukrašenih urezanim cvećem, i razgledajući komade kamena sa uklesanim pticama, sugrađani su stizali do centralnog rada –  triptiha „Vrt uživanja” koji je podsećanje na rad Hijeronimusa Buša „Vrt zemaljskih uživanja.

Mladen Miljanović u „Likovnoj galeriji”

U galeriji „Podrum” pod nazivom „Rukrajze” izložene su i slike Gorana Dragaša. Njegov opus posvećen je položaju nemačke nacionalne manjine u posleratnoj Jugoslaviji. Ovi ljudi, naseljeni na prostorima današnje Vojvodine još u doba Marije Terezije, po završetku Drugog svetskog rata smatrani su krivim za zlodela svojih sunarodnika. Prizori napuštenih vojvođanskih kuća, prazni kreveti, prašnjavi stolovi, mračni tavani motivi su na Dragaševim slikama.

U „Podrumu” je održana i projekcija dokumentarnog filma „Albertov put” Petra Bambića, koji govori o  životu Alberta Majera, popularnog konstruktora filmskih kamera, pripadnika nemačke manjine izbeglog u SAD posle rata.

Postavka „Rukrajze” Gorana Dragaša u galeriji „Podrum” 

Sve tri postavke u Kulturnom centru Beograda posetio je i ministar kulture Ivan Tasovac.