U BiH logika ne pomaže (2)
• Umesto da se najpre promeni Ustav BiH, a zatim traže rešenja u okviru ustavnog uređenja, ovde se radi obrnuto – reformama se menja ustavno uređenje. Zar redosled poteza nije trebalo obrnuti?
DODIK: Ovde logika ne pomaže, u BiH je sve nelogično. Ovde svako ima svoju logiku, ne samo tri naroda i njihove, često, kvaziintelektualne elite, nego i međunarodna zajednica. Kada se suoče svi ti različiti interesi, onda se vidi koliko je to kompleksno pitanje.
SILAJDžIĆ: Reforma policije je uslov za evropske integracije, pa je logično prvo zadovoljiti taj uslov. Takođe, Ustav BiH jasno precizira da se sve nadležnosti koje pripadaju entitetima – poput policije – mogu preneti na nivo BiH. To je urađeno sa reformom odbrane i sa drugim pitanjima, tako da ni ova reforma ne krši Ustav, niti menja ustavno uređenje zemlje.
ČOVIĆ: Da smo uspeli rešiti pitanje ustavnog uređenja po meri sva tri konstitutivna naroda, reforme bi išle same od sebe, sledeći standarde Evropske unije. Kako se o novom ustavu do pre dve godine nije smelo ni pričati, jer bi bili sankcionisani kao rušioci Dejtonskog sporazuma, logično je bilo postepeno ići u reforme. Time se postupno menjao i Dejtonski sporazum. To nas, evidentno, nije daleko odvelo. Zbog toga, bar danas, svi moramo razumeti da je apsolutni prioritet novi ustav kako bismo se mogli okrenuti budućnosti.
• Srpske stranke podržavaju, a bošnjačke se protive uspostavi hrvatske federalne jedinice. Vodi li to BiH u nova politička trvenja, pogotovo što prošlogodišnji "paket" ustavnih promena, iako mnogo "mekši", nije usvojen u parlamentu BiH?
DODIK: Očigledno je da su Hrvati frustrirani svojim položajem u Federaciji BiH, koji je posledica činjenice da je Franjo Tuđman – dajući prioritet pitanjima u vezi sa Hrvatskom – u Vašingtonu napravio aranžmane na štetu Hrvata u BiH. Ko god kaže da je to trajno rešenje, a u Sarajevu očigledno misle da je tako, ja mu poručujem da se vara. Meni su njihovi politički zahtevi legitimni onoliko koliko i naši. Mi smo u fazi razgovora o novom Ustavu BiH, i to u bitno promenjenoj atmosferi u poređenju sa prošlom godinom kada je odbijen takozvani aprilski paket iza kojeg više niko ne stoji. Sve ćemo morati da radimo ispočetka, a u tom poslu nama u Republici Srpskoj ona je prioritet i za nas je trajna kategorija. BiH će biti onakva kakvom je dogovorimo ili će krenuti u raspad.
SILAJDžIĆ: "Aprilski paket" je bio izuzetno loš za interese BiH, jer je garantovao gašenje svih državnih institucija na osnovu volje samo 23 odsto Parlamentarne skupštine BiH. Takvo rešenje bi dovelo do destabilizacije BiH, pa i celog regiona. Što se tiče federalizacije, takav koncept, pogotovo po etničkim linijama, doveo bi do podele BiH, jer, po međunarodnom pravu, federalne jedinice imaju pravo na otcepljenje. Štaviše, ponude iz RS hrvatskim strankama da insistiraju na "hrvatskoj" federalnoj jedinici su neiskrene jer isključuju mogućnost menjanja granica tog entiteta. Takvo rešenje bi tradicionalno većinske hrvatske teritorije, poput Dervente, Bosanskog Šamca i drugih, ostavile van te "hrvatske" federalne jedinice.
ČOVIĆ: Hrvatske stranke su usaglasile načela ustavnih reformi. Ta načela ostavljaju mogućnost širokog kompromisa. Ali osnovu tih načela čine tri nivoa vlasti u BiH sa izvršnom, zakonodavnom i pravosudnom vlasti. Hrvati su kazali da su neodrživa sadašnja dva entiteta, što znači da srednji nivo vlasti ne može imati manje od tri federalne jedinice. HDZ BiH veruje da brojka četiri može okupiti sve oko pregovaračkog stola. Veći broj federalnih jedinica nije prihvatljiv, jer dovodi do neracionalnosti u funkcionisanju. Dogovorili smo, po mom mišljenju, jedno veoma bitno načelo – načelo diskontinuiteta teritorije pri uspostavljanju federalnih jedinica.
• Klasična većinska demokratija u višenacionalnim državama, tvrde mnogi teoretičari, nije moguća. Radi čega se, uprkos tome, neretko insistira da BiH ide u smeru suprotnom od ovih iskustava?
DODIK: Svedoci smo da narodi u višenacionalnim državama, čak i članicama Evropske unije, nisu odustali od zahteva za svoja politička prava. Sve one koji nas pokušavaju uveriti kako sve moramo dati – maltene i same sebe – da bi nam sutra bilo lepše u Evropskoj uniji pitam: Ako je Evropska unija tako dobar odgovor za sve, zašto ne reši problem Belgije, Španije, Škotske i drugih zemalja u kojima postoji duga politička podeljenost koja se svela na zahteve pojedinih naroda za separaciju? Znači, nije tačno da je Evropska unija odgovor na sva pitanja. Tačno je da je odgovor na sva otvorena pitanja dogovor koji će omogućiti svakom da se ovde oseća sigurnim i da iza toga dogovora stoji. Istina je da Evropska unija može dati neke standarde koji će poboljšati život, ali mora imati osnov za to. Ako mi u BiH ne napravimo taj osnov, džaba nam onda Evropska unija.
SILAJDžIĆ: Nijedna stranka iz Federacije nije nikada zagovarala princip klasične, većinske demokratije. BiH je specifična država, i mora u svoj ustavni poredak uneti specifična rešenja. S tim u vezi, zaštita vitalnih nacionalnih interesa mora biti osigurana, ali sistem mora funkcionisati. Blokade, pogotovo one koje se ne tiču tih interesa i koje su bazirane na etnoteritorijalnom principu, ne postoje ni u jednoj višenacionalnoj zemlji, pa se ti propusti moraju ispraviti.
ČOVIĆ: Teorija ostavlja mogućnost za različite pristupe uspostavljanju države i njene administracije. Za BiH je najvažnije da nađe meru između kolektivnog (tri konstitutivna naroda) i građanskog. Na toj ravnoteži BiH može uspešno funkcionisati. Tražiti rešenja koja ne uvažavaju načela volje konstitutivnih naroda je besmisleno, jer takva država je osuđena na bavljenje sama sobom. Zbog toga još jednom naglašavamo, kako bismo što pre izašli iz sadašnjih problema gde svako pitanje počiva na hipotekama prošlosti, nužno je odmah rešiti dugoročno ustavno uređenje BiH i to po meri tri konstitutivna naroda. Da bi došli do ovog trajnog rešenja, predstavnici tri konstitutivna naroda moraju razumeti da je nužan konsenzus i da je BiH nemoguća ako sva tri konstitutivna naroda nisu zadovoljna. O ovome posebno moraju voditi računa najbrojniji.