Limun je bezbedan, kora nije za jelo

03. 11. 2014. 22:00

(Фо­то Д. Јевремовић)

Limun koji se trenutno prodaje u Srbiji bezbedan je za upotrebu, jer prolazi sve stručne granične kontrole kao i svi drugi proizvodi iz uvoza, izjavila je juče Snežana Bogosavljević Bošković, ministarka poljoprivrede, demantujući time tvrdnje pojedinih medija da je ovo najprodavanije južno voće „otrovno” i prepuno pesticida. Još jedna u nizu neproverenih i proizvoljnih priča, plasiranih senzacionalistički i tendenciozno, tako da šire nepotrebnu paniku u javnosti, podsetila je Bogosavljević-Bošković nastojeći da umiri javnost pre nego što se priča otrgne kontroli.

Priča o limunu i drugim agrumima, ko želi da se informiše, nema mnogo nedoumica. Najpre cena, koja je varirala poslednjih mesec i po dana, uobičajena je za ovo doba godine. I dok smo doskoro na tržištu imali samo skup limun, koji je do nas stizao iz Argentine, poslednjih nedelja pristigao je i turski, pa i hrvatski čime je cena otišla naniže. Drugo, redakcije pojedinih dnevnih novina, koje su plasirale ovu informaciju navodeći pogrešan izvor (nisu navele da je informacija preuzeta sa hrvatskog portala supermarketi.info, nego supermarket.info, zbog čega i oni koji su želeli da provere vest nisu to mogli učiniti, jer je izostavljeno jedno slovo) previdele su više detalja. Jedan od njih je i činjenica da je Hrvatska deo Evropske unije, a time i sistema za brzo uzbunjivanje na nebezbedne proizvode RASFF na kome se svakodnevno evropski potrošači informišu o tome šta je i zbog čega povučeno sa tržišta.

– Proverili smo na ovom sajtu i utvrdili da Turska kao veliki proizvođač i izvoznik limuna nije imala problema sa ostacima fungicida na voću još od aprila meseca ove godine. Jedino odbijanje na granici bio je limun iz Argentine u oktobru. Reč je o limunu koji je iz Argentine trebalo u EU da uđe preko Grčke, kaže Goran Papović, predsednik Nacionalne organizacije potrošača Srbije, koja je juče oštro reagovala na širenje neproverenih informacija i uzbunjivanja potrošača kojima se, pri tom, ne omogućava osnovno pravo na informaciju. NOPS je inače juče zamerio nadležnom ministarstvu poljoprivrede na ćutanju dok javnost nagađa šta je prava istina o proizvodima koji su na tržištu.

– Sve dok Ministarstvo poljoprivrede nema odgovor ili saopštenje, a ni instrumente da hitno reaguje na ovakve glasine, Srbija će biti i ostati plodno tle za širenje straha i negovanje paranoje kada je reč o bezbednosti hrane. Godinama, dosledno, niko od nadležnih ne radi svoj deo posla. Ne postoji savet za bezbednost proizvoda koji bi se bavio procenom rizika, koji bi analizirao i upravljao rizikom. Ne postoji čak ni neformalna grupa u okviru Ministarstva poljoprivrede koja bi se time bavila. Vi tamo nemate ni čoveka kojem biste mogli da se obratite na temu bezbednosti hrane u vanrednim situacijama.

Šta je prava istina o tretiranju agruma koji se prodaju kod nas? Politikin „Potrošač” je o tretiranju južnog voća pesticidima pisao u više navrata, a u jednom broju tema je bio upravo limun. Kako smo još tada saznali od stručnjaka iz Centra za ispitivanje namirnica, kod svih vrsta agruma (limun, grejp, pomorandže) tokom dužeg skladištenja ili stajanja na trgovačkim rafovima može doći do kvarenja – truljenja koje izazivaju gljivice. Zato se plodovi odmah posle berbe tretiraju fungicidima, kako bi se smanjili gubici i omogućilo da do kupaca stignu kvalitetni plodovi.

U Evropskoj uniji se u slučaju južnog voća preporučuje kupovina u posebnim pakovanjima, jer je to najsigurniji način da kupac, preko deklaracije, dobije sve podatke o proizvodu (od zemlje porekla do informacije o eventualnoj upotrebi fungicida i upozorenja o primeni).

Tretiranje citrusa odobrenim sredstvima za zaštitu bilja – fungicidima dozvoljeno je i regulisano evropskim propisima, objasnila je tada dr Smiljana Raičević, rukovodilac odeljenja instrumentalne hemije u CIN-u novinarima „Politike”.

Citrusi se, po njenim rečima, posle berbe na liniji pakovanja, potapaju u blagi vodeni rastvor „imazalila” – fungicida, da bi se dezinfikovao plod i sprečio rast gljivica ili plesni, a time i omogućila održivost voća u uslovima dužeg skladištenja. Maksimalno dozvoljene količine ostataka „imazalila”, definisane propisima iznose pet mg po kilogramu voća. Ukoliko je ta količina u dozvoljenim granicama, ne postoji opasnost po ljudsko zdravlje.

Da kora nije za upotrebu i da su agrumi tretirani pesticidima piše na svakoj uvoznoj deklaraciji koja prati isporuke južnog voća, a ovdašnje akreditovane laboratorije redovno ispituju ostatke „hemije” na njima. Pošto se voće kod nas obično prodaje u rinfuzi, maloprodavci očigledno u ovom slučaju previđaju obavezu da upozore kupce, potrošači su najčešće uskraćeni za ovu važnu informaciju koja bi, po pravilu, trebalo da bude istaknuta čak i u slučaju da se plodovi ne prodaju u posebnim pakovanjima.

-----------------------------------------

Šta je imazalil i zašto se koristi?

„Imazalil” je jedan od fungicida koji se koristi u naknadnom tretmanu citrusa i ostalog južnog voća, da ne bi došlo do truljenja i razvoja gljivica tokom, obično, dugog transporta do potrošača. Nalazi se na spisku dozvoljenih fungicida, iako mu je potvrđena toksičnost i smatra se da je kancerogen, ukoliko bi se čovek njemu izlagao direktno i duže vreme.

Zbog ovog i drugih fungicida, potrošačima se već godinama preporučuje da ne jedu koru limuna ili narandže. Količine „imazalila” koje se koriste, jasno su ograničene i definisane, tako da ne ugrožavaju potrošača.