Zašto nestaju beogradski vrapci

24. 11. 2014. 15:00

Vrabac pokućar, iliti dživdžan, ptica koja je jedan od simbola Beograda, više ne cvrkuće iz svakog žbuna. Gradskim parkovima sada gospodare golubovi, svrake i vrane, kojih iz godine u godinu ima sve više. Da bi nekako zaštitili ugroženu vrstu, članovi omladinskog udruženja „Ekološka disciplina” nedavno su pokrenuli volontersku akciju pravljenja kućica za vrapce u okviru projekta „Vratiće se vrapci”.

Kako precizira Dušan Golušin iz tog udruženja, u planu je postavljanje tridesetak takvih kućica na obodu Zvezdarske šume.

Ideju mladih ekologa pozdravlja i dr Voislav Vasić, bivši direktor Prirodnjačkog muzeja Srbije i jedan od najpoznatijih ornitologa, ali i podseća da to što vrapci nemaju gde da „stanuju” u Beogradu nije razlog njihovog sve manjeg broja.

– Problem je nastao kada je hrana počela da se isporučuje upakovana. Danas se ništa ne prosipa, a ono što se baca uglavnom je krupnije. Komadima hleba hrane se veće ptice, dok sitnog zrnevlja i mrvica, na kojima su beogradski vrapci živeli nekoliko vekova, više uopšte nema – objašnjava dr Vasić.

Ne samo da svrake i vrane lakše dolaze do hrane, već i direktno ugrožavaju opstanak vrabaca jedući njihova jaja, a plen su im i vrapčići koji tek izleću iz gnezda, dodaje Vasić. On ne veruje da je zagađenost vazduha jedan od uzroka njihovog sve manjeg broja, jer vrapci ionako kratko žive, oko godinu i po, pa praktično i ne stignu da se razbole od takvih savremenih boljki.

Prema istraživanjima koja su u Srbiji sprovedena 2003. godine, u našoj zemlji bilo je između milion i dva miliona gnezdećih parova vrabaca. Preciznih podataka o populaciji vrabaca u glavnom gradu nema, ali se procenjuje da je u poslednjih deset godina njihov broj sa 100.000 sveden na nekoliko desetina hiljada.

–Nestanak domaćih vrabaca, takozvanih pokućara, nije samo problem Beograda. U Velikoj Britaniji, gde se na tu temu rade precizna ispitivanja, utvrđeno je da je njihov broj u poslednjih 25 godina smanjen za 60 odsto. To znači da nestanak vrabaca nije nešto što se događa samo ovde, već je reč o globalnoj pojavi – kaže Goran Sekulić, ornitolog iz Zavoda za zaštitu prirode Srbije.

--------------------------------------------------------

Kosovi ostali bez izvora hrane

Stručnjaci upozoravaju da je iz ovdašnjih parkova nestala i ptica kos, vrsta koja je bila veoma rasprostranjena u drugoj polovini prošlog veka.

– Iz parkova su nestali žbunovi i mesta gde „Zelenilo” gomila opalo lišće. U takvim gustišima razvijaju se gliste i insekti kojima se kosovi hrane. Radnici koji održavaju parkove sada koriste savremenu mehanizaciju pa časkom mogu da uklone nakupljeno lišće. Takav napredni vid gazdovanja gradskim zelenilom doprinosi bržem nestanku kosova – objašnjava ornitolog Voislav Vasić.

--------------------------------------------------------

Ko je ko u vrapčjem svetu

Planinski ili snežni vrabac – živi u predelima iznad 2.000 metara nadmorske visine.

Španski vrabac – nastanjuje region Sredozemlja. U Srbiji ga ima oko Smedereva i u delu Deliblatske peščare.

Poljski vrabac – ima ga u Aziji, Australiji i čitavoj Evropi, osim na Islandu. Koristan je jer jede štetne insekte.

Vrabac kamenjar – uglavnom se gnezdi u južnoevropskim kamenitim predelima, leti u raspršenim jatima.

Vrabac pokućar (domaći vrabac) – živi u naseljima.