EU će još neko vreme zavisiti od ruskog gasa
Evropska unija će još neko vreme biti zavisna od ruskog gasa, i to je realnost, poručila je Evropskoj komisiji početkom sedmice u Briselu Marija van der Heven, izvršna direktorka Međunarodne agencije za energiju (MAE). U najnovijem izveštaju MAE navodi se da se EU, kao najveći uvoznik energije na svetu (53 odsto kupuje u inostranstvu), u bici za podmirivanje svojih potreba suočava sa osetnim padom domaće proizvodnje fosilnih goriva, oštrom konkurencijom imućnih kupaca iz Azije i odsustvom jedinstvene energetske politike unutar EU.
Unija je, po oceni MAE, ipak izvukla neke pouke iz krize s gasom 2009. godine, pa je izgradila niz novih gasovoda, povećala uvoz tečnog gasa i pojačala skladišne kapacitete, tako da predstojeću zimu dočekuje sa rekordnim zalihama.
U međuvremenu, u fazi sve zategnutijih odnosa sa Moskvom, EU 30 odsto svojih potreba namiruje iz Rusije, a polovina količine tog energenta (15 odsto ukupnih potreba EU) svakodnevno putuje preko Ukrajine. Pri tome je šest država članica EU 100 odsto energetski zavisno od isporuka ruskog „Gasproma”.
Istovremeno je EU svedok dramatičnog pada proizvodnje gasa na domaćem tržištu, posebno u Danskoj i Holandiji, čime dodatno postaje osetljiva na ćudljive promene na globalnom tržištu. Na stranu to što je MAE još 2012. godine procenio da bi domaći nekonvencionalni izvori gasa mogli do 2035. da proizvedu 80 milijardi kubnih metara gasa godišnje (godišnja tražnja gasa u EU je te godine iznosila 477 milijardi kubnih metara).
Sijaset političkih i zakonodavnih primedbi koje iznose pojedine članice EU dovode u pitanje rok kada će Brisel uopšte biti sposoban da organizuje proizvodnju i tih 80 milijardi kubnih metara gasa, primetila je Van der Hevenova.
Po oceni MAE, od ključnog značaja za diverzifikaciju evropskog snabdevanja gasom jeste priključak na tržište prirodnog tečnog gasa i jačanje saradnje sa proizvođačima u kaspijskom regionu i centralnoj Aziji, sa takozvanim Južnim gasnim koridorom.
„Pojačano snabdevanje gasom Južnim gasnim koridorom do 2019. godine moglo bi da podstakne bržu integraciju tržišta gasom u istočnoj i južnoj Evropi”, ocenio je MAE, istog dana kada je ruski predsednik Vladimir Putin objavio zamrzavanje projekta „Južni tok”.
Oseka ulaganja u terminale za prijem tečnog gasa u Evropi, manjak priliva sirovine iz severne Afrike, nedostižno visoka cena za tečni gas koju nude kupci iz Azije i činjenica da je gro američkog izvoza na duže staze već usmeren mušterijama sa Dalekog istoka, dovode u pitanje taj eventualni energetski oslonac EU u srednjoročnom periodu, navodi MAE. Paprena cena gasa koju plaćaju u Aziji nagoni pojedine evropske uvoznike da nabavljene količine radi svoje zarade preprodaju na Dalekom istoku.
„Američki izvoznici tečnog gasa u ovom trenutku nemaju podsticaj da deo kontingenata koje plasiraju u Aziju preusmere ka Evropi”, otkrila je Marija na der Heven u obraćanju EK.
Egzistencijalno zavisna od uvoza energenata, EU danas nije u prilici da sužava svoje opcije snabdevanja pokretačkim sirovinama, ističe izvršni direktor međunarodne agencije 29 država razvijenog sveta, osnovane 1974. godine. EU treba da se osloni na nuklearnu energiju, domaću proizvodnju uglja, nekonvencionalnog gasa i nafte iz uljanih škriljaca…
„Osim da ojača svoju energetsku bazu i rezerve, EU bi ubuduće morala daleko čvršće da se poveže sa proizvođačima energenata, zemljama u tranzitu strateških sirovina i potrošačima, kao i da se mnogo fleksibilnije prilagođava promenama na svetskom tržištu”, preporučila je Marija van der Heven.
T. Vujić